Page 214 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 214
izvana, ja sam u odnosu prema njemu točno u istom
položaju u kojemu, prema Kantu, mi stojimo u odnosu
na okolni svijet. Mi znamo samo naš način zamjećivanja
svijeta. Svijet o sebi mi ne poznamo.
Dakle, za upoznavanje čovjeka o sebi (tj. njegova
unutrašnjeg života) imamo dva načina - analogija sa
sobom i općenje s njim, razmjena misli. Bez toga
čovjek je za nas samo pojava, pokretni automat
(fenomen).
Noumenon čovjeka je njegov psihološki život i sve što
taj život sadrži; sve ono sa čime on čovjeka povezuje.
U »čovjeku« su za nas otvorena oba svijeta, premda je
noumenalni otvoren malo i slabo, jer ga mi zamjećujemo
preko fenomenalnog. Noumenalno znači pojmljeno
umom i karakteristična značajka stvari
noumenalnog svijeta jest u činjenici da se one ne
mogu zamjećivati na isti način kao stvari
fenomenalnog svijeta. Možemo umovati o postojanju
stvari noumenalnog svijeta, dokučiti uz pomoć
zaključivanja, otkrivati po analogiji, možemo ih osjećati,
ulaziti u neku vrstu komunikacije s njima, ali ih ne
možemo vidjeti, čuti, opipati, izmjeriti, fotografirati,
raščlaniti na kemijske elemente ili na broj vibracija.
Noumenalni svijet ili svijet uzroka za nas je svijet
metafizičkih činjenica.
Svijest sa svim svojim funkcijama i sadržajem -
mislima, osjećajima, željama, voljom -pripada
metafizičkom svijetu. Niti jedan element svijesti ne
možemo zamijetiti objektivno.