Page 216 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 216
Pojava je trodimenzionalni izraz određenog
noumenona. Trodimenzionalnost ovisi o
trodimenzionalnim oblicima naše zamjedbe, ili,
jednostavnije, o našem mozgu, živcima, očima i
vrhovima prstiju.
Utvrdili smo da je »čovjekov« noumenon psihički
život, da je upravo u duhu rješenje funkcija i
značenja čovjeka koji su nerazumIjivi izvana. Što je
čovjekov psihički život ako ne njegova funkcija,
nespoznatljiva u trodimenzionalnom presjeku svijeta?
Doista, ako pokušamo svim nama dostupnim
sredstvima, objektivno, izvana, proučiti i promotriti
čovjeka, nikada nećemo otkriti njegov psihički život niti
odrediti funkciju razuma. Prvo moramo spoznati
postojanje vlastitog psihičkog života, zatim započeti
razgovor (uz pomoć znakova, gesta, riječi) s drugim
čovjekom, započeti s njime razmjenu misli i na temelju
njegovih odgovora zaključiti da on posjeduje ono što i
mi; ili isti zaključak izvesti na temelju vanjskih znakova
(radnje istovjetne našima u istim okolnostima).
Izravnom metodom objektivnog ispitivanja bez
pomoći govora ili bez pomoći zaključivanja po analogiji
u drugom čovjeku nećemo otkriti nikakav psihički život.
Ono što je nedostupno izravnoj metodi ispitivanja, a
postoji, to je noumenalno. Prema tome, nećemo biti u
stanju odrediti funkciju i značenje čovjeka u drugom
presjeku svijeta doli u svijetu Euklidove geometrije, koji
je jedini pristupačan za »izravne metode ispitivanja«.
Stoga s punim pravom »čovjekov razum« možemo
smatrati njegovom funkcijom o presjeku svijeta koji nije
trodimenzionalni presjek u kojemu funkcionira
»čovječje tijelo«.
Pošto smo to utvrdili, možemo se zapitati: zar nismo u
pravu kad izvodimo obrnuti zaključak i nama neznanu