Page 219 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Pojave svijesti su više u usporedbi s pojavama života i

pojavama gibanja.
Jasno je što može biti funkcijom čega.

Ako ne želimo napraviti grubu logičku grešku, nećemo

tvrditi da su život i svijest funkcije gibanja. Naprotiv, sve
nas prisiljava da gibanje priznamo funkcijom života, a
život funkcijom svijesti.

Ali kojeg života i koje svijesti? U tome je pitanje.

Dakako, bilo bi besmisleno zemljinu kuglu smatrati
funkcijom života biljaka i životinja, koji se odvija na

zemlji, a vidljivi svijet zvijezda funkcijom ljudske svijesti.

No to nitko i ne kaže. Nama je važno utvrditi opće
načelo da pojave gibanja, kao niže, ovise o pojavama

života i svijesti, kao višima.

Ako prihvatimo da je to načelo utvrđeno, možemo ići
dalje. Prvo pitanje koje se nameće glasi: u kakvom je

odnosu čovjekova svijest spram njegova tijela i mozga?

Na to se pitanje u različitim vremenima različito
odgovaralo. Svijest se smatralo izravnom funkcijom rada

mozga (»Misao je gibanje materije«), odričući time,
dakako, svaku mogućnost mišljenja ili osjećanja bez

mozga. Zatim se nastojalo dokazati usporednost rada
svijesti i rada mozga. No, narav tog paralelizma uvijek je

ostala vrlo nejasna. Da, mozak očito radi usporedo sa

sviješću. Prekid ili poremećaj u radu mozga povlači za
sobom vidljivi prekid ili poremećaj u radu svijesti. Pa

ipak, rad mozga nije drugo doli gibanje, to jest,
objektivna pojava, a rad svijesti je objektivno neodrediva

pojava, subjektivna i u isti mah moćnija od svega
objektivnog. Kako sve to povezati zajedno?

Pokušajmo sagledati rad mozga i svijesti s gledišta

postojanja dviju činjenica: »svijeta« i »svijesti«, koje smo
prihvatili na samom početku.