Page 218 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

»Možda su naše molekule isto tako svjetovi. Možda i

moj mali prst također sadrži nekoliko svemira!« I čovjeka
spopada strah. Takvo razmišljanje je poput razmišljanja
djevojčice o kojoj sam jednom čitao, mislim u

»Theosophical Review«. Djevojčica je sjedila kraj

kamina; uz nju je spavala mačka. »Mačka spava«,
mislila je djevojčica, »možda u snu ona nije mačka, nego

djevojčica. A možda ja zapravo uopće nisam
djevojčica, nego mačka i samo u snu vidim da sam

djevojčica. U sljedećem trenutku kućom odjekne mahnit
krik i roditelji djevojčice teškom su je mukom uvjerili da

nije mačka već djevojčica.

Sve to pokazuje da filozofiranje zahtijeva stanovitu
vještinu. Naša misao okružena je s vrlo mnogo

slijepih ulica. I pozitivizam je sam po sebi slijepa

ulica.

Naša analiza pojava i odnos koji smo utvrdili između
fizičkih pojava i pojava života i svijesti dopuštaju nam

posve određenu tvrdnju da pojave svijesti ne mogu biti
funkcija mozga, tj. funkcija fizioloških i fizičko-kemijskih

pojava - ili pojava nižeg reda. Utvrdili smo da više ne

može biti funkcija nižeg. A podjela na više i niže također
se temelji na posve zbiljskoj činjenici o različitom

potencijalu raznih vrsta pojava - o različitoj količini
skrivene snage što ih one sadrže (ili oslobađaju).

Naposljetku, s pravom nazivamo višima pojave s većim
potencijalom, većom skrivenom snagom, a nižima

pojave s manjim potencijalom, manjom skrivenom

snagom.
Pojave života su više u usporedbi s fizičko-kemijskim
pojavama (to jest, pojavama gibanja).