Page 221 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

»Svatko od nas je psihički entitet«, kaže Myers (Essay

on the «Subliminal Consciousness»), »mnogo
rasprostranjeniji no što sam zna - on je jedinka koja

nikada ne može sebe potpuno izraziti kroz ma koju
tjelesnu manifestaciju. Sopstvo se očituje kroz

organizam, ali uvijek postoji neki dio koji ostaje
neočitovan.«

U knjizi W. Jamesa

»Raznolikosti religioznog iskustva«

»Pozitivist« će biti nezadovoljan. On će reći: dokažite

mi da misao može nastati bez mozga, tada ću ja
povjerovati.«

Odgovaram mu pitanjem: što će u tom slučaju biti
dokaz? Dokaza nema i ne može biti. Postojanje svijesti

bez mozga, ako je moguće, za nas je metafizička
činjenica koja ne može biti dokazana kao što to može

biti fizička.

I ako moj protivnik iskreno razmišlja, uvjerit će se da
dokaza ne može biti, jer ni on sam nema načina da

utvrdi postojanje svijesti koja djeluje neovisno o

mozgu. Zapravo, pretpostavimo da svijest mrtva
čovjeka (to jest, čovjeka čiji je mozak prestao raditi)

nastavlja djelovati. Kako se u to možemo uvjeriti?
Nikako. Mi imamo sredstva komuniciranja (govor,

pismo) s bićima koja imaju iste uvjete kao i mi, to jest, s
bićima čija svijest djeluje kroz mozak. O postojanju

svijesti u takvih bića možemo zaključivati po analogiji sa

sobom. Ali postojanje razuma u drugih bića ne možemo
potvrditi našim uobičajenim sredstvima, neovisno o

tome postoje li ili ne postoje takva bića.