Page 220 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

S gledišta svijesti mozak je dio »svijeta«, to jest, dio

vanjskog svijeta koji je izvan svijesti. Prema tome,
svijest i mozak različite su stvari. Ali svijest, kako nam
kažu naša istraživanja i iskustvo, može djelovati samo

kroz mozak. Mozak je ona neophodna prizma kroz

koju se svijest nama očituje kao intelekt. Ili, malo
drugačije, mozak je zrcalo koje odražava svijest u

našem trodimenzionalnom presjeku svijeta. To

znači da u našem trodimenzionalnom presjeku
svijeta nije vidljiv sav um (ne znamo njegove

zbiljske razmjere), već samo njegov odraz u našem
mozgu. Dakako, ako se zrcalo razbije, mora se

razbiti i odraz. No, nema nikakve osnove za
pretpostavku da se razbijanjem zrcala razbija i

predmet koji se u njemu odražava, to jest, u ovom

slučaju svijest.
Svijest ne može trpjeti zbog poremećaja mozga, no

njezina očitovanja mogu jako nastradati, čak i posve

iščeznuti iz područja naše zamjedbe. Stoga je
razumljivo da poremećaj u radu mozga izaziva

slabljenje, iskrivljavanje ili čak potpuno iščezavanje
onih sposobnosti svijesti koje se očituju u našoj

sferi.

Ideja uspoređivanja trodimenzionalnog i
četverodimenzionalnog tijela daje nam mogućnost

da utvrdimo kako kroz mozak ne ide sva djelatnost
svijesti, nego samo njezin dio. Mozak je očito

trodimenzionalno, to jest nezbiljsko tijelo. Svijest je

nešto što nema dimenzija, ili je višedimenzionalna.
U svakom slučaju, ona je zbiljska. Uništenjem

nezbiljskog ne može iščeznuti zbiljsko.