Page 294 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

POGLAVLJE XVIII

Osjećaj beskonačnosti. Prvo iskušenje novaka.
Nepodnošljiva tuga. Gubitak svega zbiljskog. Što bi

doživljavala životinja kad bi postala čovjekom?
Prijelaz na novu logiku. Naša logika kao utemeljena

na promatranju zakona pojavnog svijeta. Njezina

neprikladnost za proučavanje noumenalnog svijeta.
Nužnost nove logike. Analogni aksiomi logike i

matematike. Dvije matematike. Matematika realnih
veličina (beskonačnih i promjenljivih) i matematika

nerealni, zamišljenih veličina (konačnih i stalnih).

Transfinitni brojevi. Brojevi koji se nalaze izvan
beskonačnosti. Mogućnost raztičitih beskonačnosti.

U knjizi »Novo doba misli«, o kojoj sam već mnogo
govorio, u zanimljivom poglavlju »Prostor kao

znanstveni temelj altruizma i religije», Hinton kaže:

»Kada se bilo kojim načinom mišljenja približimo

beskonačnosti, to je znak da taj način mišljenja opći sa
zbiljom višom od one na koju je prilagođeno i u naporu

da je prikažemo, to možemo uraditi samo uz pomoć
beskonačnog broja izraza (zbiljnosti višeg reda).«

Što je zapravo beskonačnost u predodžbi običnog

čovjeka?
To je ponor, bezdan u koji pada naš um kada se uspne
na visinu na kojoj se ne može održati.

Zamislimo na čas da čovjek stane osjećati

beskonačnost u svemu; svaka misao, svaka ideja vode
ga osjećanju beskonačnosti.