Page 297 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 297
da su oba - kuća. Životinja nikada neće shvatiti tu
istovjetnost. Za nju će dvije kuće, njezina, gdje je
hrane, i neka tuđa, gdje je tuku ako u nju uđe, ostati
posve različite. Za nju one neće imati ničeg
zajedničkog. Uzaludno je nastojanje da joj se dokaže
kako su te dvije kuće ista stvar sve dok to životinja
sama ne osjeti. Tada, nejasno osjećajući ideju
istovjetnosti tih dvaju različitih predmeta i nemajući
pojmova, životinja će to izraziti kao nešto nelogično s
njezina gledišta. Artikulirano dvodimenzionalno biće
prevest će ideju ovo i ono su isti predmet na jezik
svoje logike u obliku formule:
Ovo je ono.
Dakako, ono će reći da je to besmislica, da osjet novog
poretka stvari vodi u logičke besmislice. No ono neće biti
u stanju ikako drugačije izraziti to što osjeća.
Mi smo u posve istom položaju kada se, mrtvi,
budimo, tj. kada mi, ljudi, postignemo osjećanje
drugačijeg života, shvaćanje viših entiteta. Isti je strah,
isti gubitak zbiljskog, isti osjećaj sveopće nelogičnosti.
Da shvatimo novi svijet, moramo shvatiti novu
logičnost.
Naša uobičajena logika pomaže nam da se snađemo
samo u odnosima što postoje u pojavnom svijetu. Bilo je
vrlo mnogo pokušaja da se odredi što je logika. No
logika je u svojoj biti neodrediva baš kao i matematika.
Što je matematika? Znanost o veličinama.
Što je logika? Znanost o pojmovima.
No to nisu definicije, već puki prijevod naziva.
Matematika ili znanost o veličinama jest sustav koji
proučava kvantitativne odnose među stvarima;