Page 57 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Jesmo li u pravu kad tako mislimo?

Naša misao nije ograničena uvjetima osjetilnih
zamjedbi. Ona se može izdignuti iznad ravnine po kojoj
se krećemo; može gledati daleko preko granica kruga

osvijetljenog našom uobičajenom sviješću i može

shvatiti da postoji ne samo ona crta po kojoj se mi
krećemo, već sve crte koje su joj okomite, koje mi

presijecamo, koje smo već presjekli i koje ćemo presjeći.
Izdignuvši se iznad ravnine naša misao može vidjeti

ravninu, uvjeriti se da je to doista ravnina, a ne samo
crta. Tada ona može vidjeti prošlost, sadašnjost i

budućnost koje leže na jednoj ravnini i postoje

istovremeno.

Ona može preteći glupog putnika, popeti se na brdo,

vidjeti u daljini grad u koji putuje i uvjeriti se da se taj

grad ne gradi ispočetka za njegov dolazak, već sam po
sebi postoji posve neovisno od glupog putnika. Ona

može pogledati i unatrag i vidjeti na horizontu kule grada
u kojemu je putnik bio i uvjeriti se da se kule nisu srušile,

da grad i dalje stoji i živi kao što je stajao i živio do
dolaska putnika.

Ona se može izdignuti iznad vremena i vidjeti proljeće

iza i jesen ispred, vidjeti istovremeno rascvjetano cvijeće
i sazrele plodove. Može natjerati slijepca da progleda i

vidi put kojim je prošao i put koji je pred njim.

Samo nam misao može dati pravi vid umjesto tog
grubog opipavanja koje sada nazivamo vidom. Samo

mišlju možemo vidjeti. I čim progledamo neizbježno

ćemo vidjeti prošlost i budućnost. Prošlo i buduće ne