Page 58 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

vidimo samo zato što ništa ne vidimo, već samo

opipavamo, i to što opipavamo nazivamo istinitim.
Kad progledamo i prošlost i budućnost postat će

istinite. Podjela vremena na prošlo, sadašnje i buduće
pojavila se upravo stoga što živimo »na opip«. Valja

progledati i ona će nestati.

Prošlost i budućnost ne mogu biti nepostojeće jer

bez njih ne bi postojala ni sadašnjost. One
bezuvjetno negdje postoje, samo ih mi ne vidimo.

Sadašnjost kao suprotnost prošlosti i budućnosti

najnezbiljskija je od svih nezbiljnosti.

Moramo priznati da se prošlost, sadašnjost i budućnost
ničim međusobno ne razlikuju, da postoji samo

sadašnjost, no mi je ne vidimo, jer u svakom
određenom trenutku osjećamo samo mali ulomak te

sadašnjosti koji držimo zbiljski postojećim, niječući zbilj-

sko postojanje svemu ostalom.

Ako to priznamo, naš se pogled na sve što nas
okružuje mora silno promijeniti.

Vrijeme obično smatramo apstrakcijom koju sami

stvaramo promatranjem zbiljski postojećeg gibanja.
Odnosno, mislimo da promatrajući gibanje ili promjene

odnosa među stvarima, i uspoređujući ranije postojeće
odnose s onima što sad postoje i što će moći postojati

kasnije, izvodimo ideju vremena. Koliko je takvo

gledanje ispravno vidjet ćemo kasnije.

Ideja vremena sastoji se od pojma prošlosti, pojma

sadašnjosti i pojma budućnosti.