Page 59 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Što se tiče pojma prošlosti i sadašnjosti, premda su
vrlo nejasni, oni su suglasni. Što se tiče budućnosti,

gledišta se uvelike razlikuju.

Svakako moramo razmotriti teorije budućnosti,
onakve kakve su u misli modernog čovjeka.

Postoje dvije glavne teorije - teorija predodređenosti i
teorija slobodne budućnosti.

Predodređenost se dokazuje na ovaj način: kaže se

da je svaki budući događaj rezultat ranijih događaja i
upravo je taj, a ne drugi, poradi određenog smjera snaga

što ih sadrže prethodni događaji. Drugim riječima, to
znači da se buduća zbivanja sastoje od prethodnih i kad

bismo znali snagu i smjer svih zbivanja što su se
dogodila do sadašnjeg trenutka, to jest kad bismo znali

sve prošlo, samim tim bismo znali i sve buduće. Doista,
ako dobro znamo sadašnji trenutak u svim njegovim

pojedinostima, katkad uistinu možemo proricati

budućnost. Ako se proricanje ne ispuni kažemo da
nismo znali sve što je bilo i zaista vidimo u prošlosti

neki uzrok koji je promaknuo našoj pažnji.

Ideja slobodne budućnosti temelji se na mogućnosti

proizvoljnih postupaka i slučajnosti novih kombinacija

uzroka. Budućnost se smatra ili posve neodređenom ili
tek donekle određenom, jer u svakom trenutku mogu

nastati nove snage, novi događaji, nove pojave, koje
nisu bezrazložne, no toliko su nesumjerljive s uzrocima,

kao primjerice požar velikog grada izazvan jednom