Page 16 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

ogati to a o , ekadaš ju palaču, ostatke a tičkoga g ada. Leluja i o li i
podsjećaju a pa će je, olupi e a po ijest, uše i e a sud i u. Medite a je

strastan kolekcionar.
Morske su struje nalik na goleme rijeke: uporne su i tihe, neodredive i
ezad ži e. Za azliku od ijeka, e z a se toč o gdje i je elo ili ušće: jed o i

drugo su negdje u moru. Ne zna se zapravo koliko struje teku ili plove, kako se
njihove vode dijele od drugih voda: korito im je samo more. Neke se od njih
azi u s isokih liti a o ale, o a i je uju da ih ide s aj išeg ja ola a odu.
Gale o i koji ih p ate ožda aj olje z aju kak e su i što ose u se i. Ko ila i
takođe aču aju a jiho u potpo u ili otpo . Neke st uje iše utječu a kop o i
jego e sta o ike, eke a je. Ne ože se eći dokle dopi u. Neki isle da su

o e seo e o a, slič e seo a a i a, pti a ili a oda. Mediteranske struje nisu
jake, ali su du oke: ijetko p a e i o e tekući ili plo eći, ali osta ljaju t ago e

pa te se o e u tjes a u Messi e iz eđu Italije i Si ilije, uz Da da ele a
u o i a E ope i Azije, u Eu iposu, pok aj Ma ato a . Na aše o u plime i
oseke ne daju osobita poticaja strujama. Ni plima ni oseka ovdje ne mijenjaju
s e u o ale ili luke, e od eđuju ita da i a i oći a, isu događaj u s ako e

danu. O odnosu struja i sudbina malo se znalo i mnogo govorilo diljem
Mediterana, od davnina.
O o skoj pje i go o i se opće ito ili kit jasto. O ič o se spo i je uz
alo e i jet o e. Uspo ed e s lakoćo ili isp az ošću, e je o ili s dž o , čak i
s plod ošću isu d ugo do uspo ed e: e kazuju što je pje a sa a. Malo je o ih
koje doista zanima ima li ona svoju zapreminu, kakav joj je sastav, je li slana kao
o e i zašto je o e s tak o odluč ošću iz a uje a kop o, u tolikoj količi i. Ne
z a s ije li se u ezi s jo uopće go o iti o količi i. Ne za o a i o i azliku
iz eđu pje e o a i pje e o ale: teško ih je od ojiti jed u od d uge, p e da se
sa e po ekad isključuju. O je su poz ate i s aka i a s oje jesto. Na M t o

moru nikad nema pjene.
P i oda o laka koja se takođe do odi u ezu s jet o i a i alo i a,
p epušte a je eteo olozi a iše ego što t e a.
O i su ih az stali i i e o ali po o liku, izgledu, uči ku.

O la i a se a i i k jiže ost, apose pjes išt o: plo ili su e o kao
odo i puči o , izdizali se iz ad o a ili alijegali a j poput plašte a ili
zastora, jedno teški i ta i, zadajući ige, d ugi put laki i p o id i do oseći

adost, po ekad i s eću. U a u zo u, a o u, e azlikuju se od sa e zo e, u
su ak dio su su aka. I a jih se gleda s oda d ukčije ego s o ale: kak i su,
koliko ih je, s kojim vjet o idu i koji s je o , što dolazi iza jih. Iskus i z aju
po ji a kak o će iti ije e i p edskazuju ga a ogo oj e ači e. O la i su