Page 14 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

d ugih p i že ost ze lji. Mogu se podijeliti po s o položaju p e a g adu,
apose p e a lu i i o o što se u joj događa, kao i po od osu p e a ze lji ili
o u: jed o p eteže je o a je da o e spaša a od t ulje ja i p očišćuje, d ugi
put daje ze lja lakša i iz jes ija od o skih du i a. Položaj a jih h a o a

azilika i kapela ili pak si agoga, dža ija sličan je donekle onom koji zauzimaju
g o lja. Oko h a o a kao i a g o lji a sade se če p esi i o o i, o dje pose o
ili od oje o, o dje zajed o ili iz iješa o. Njiho i aspo edi isu, je ojat o,
sas i slučaj i, ali je teško od editi postoji li u to e eko pravilo.
Če p esi u ose i u okol i p osto , i sta o itu sjetu. Nisu sađe i sa o uz
g o lja i h a o e: iz ijali su se iz ad ž t e ika i akade ija Medite a a.

Go o o g o lji a a odi a izu le jezike. Njih je ilo ogo, ožda
koliko i otoka. Zašto su se jedni izgubili na kopnu a drugi utopili u moru, na to ne
ože odgo o iti sa o jezikoslo lje. Neke iječi koje su i p ipadale ostale su

asute u d ugi , ži i jezi i a: u te je iječi teško p o ik uti je su otpo e i
opo e, ez sjeća ja ili osjećaja p ipad osti. Sakupljači tak ih sta i a i aju
za i lji ih p ijedloga, koji o ič o isu p aktič i: za je juju zap a o iječi i st a i,
je uju da s aka iječ ja či za st a koju oz ača a te da je ože ado jestiti.

Njihovom su zaslugom ipak pojedini arhivi postali nalik na hramove. Gotovo svaki
mediteranski grad ima barem po jedan takav arhiv, javni ili privatni, otvoreni ili
taj i, kao što i a a e jed o g o lje. Medite a je gole i a hi i elika

grobnica.
Valo i i aju až u ulogu u d a atu giji o a: u p izo i a, događaji a.
Mnogo je naziva za njih, koje dobivaju od jednog zaljeva do drugog, ovisno o
to e odakle se gledaju i što se od jih očekuje: s oda ili s o ale e gleda o ih

jed ako i e očekuje o jed o te isto. O ilježa aju se p idje i a češće ego
i e i a a , koji su o ič o opis i: kaže se da su p a il i ili ep a il i, uzduž i,
pop eč i ili uk šte i, jed i su od pli e pli i , d ugi od oseke, o i s po ši e
po ši ski , o i iz du i a du i ski , zati dolaze usa lje i, učestali, slučaj i,

zib i az e i a i e , iklički poz a ao i t de da se eki a od jih iklus je i
geološki azdo lji a . Gledajući s palu e, aj až ije je kak a i je eliči a i
kolika snaga, udaraju li u bok, pramac ili krmu, odolijevaju li im jarboli, jedra i

sami mornari. Podjele koje nas ovdje zanimaju druge su vrste: kako se razbijaju o
o ale, koliko još t aju, ako što su se az ili, u pogledu o ih koji ih p o at aju,
jesu li isti i o da kad se po a ljaju, kak i su i šu ili huka kad se azliju po

pijesku ili kad udaraju o hridi, kako ulaze u san onih koji su umorni te postaju
ečuj i . Ro a tič i opisi alo a e sad že podataka o to e. Nep ilič o je
go o iti o jeziku alo a ili o školjka a kao ječ iku toga jezika, p e da uoča a o
da su doista posrijedi stanoviti z ako i, edoslijedi, po et i. St a e eze eđu