Page 57 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

Malo se o njima zna, premda su nekad bili vrlo poznati. Na njihove opise reagirale

su geografija i kartografija, s realizmom ili ironijom: nema takvih otoka ni na
kojem moru, ni na kakvoj karti. Kritika romana ja ila se tako, a početku, kao
geog afska ili ka tog afska k itika. Njezi o ađa je duguje o oto i a. P a i se
k itiča i uspo eđuju s otoča i a. Njih je s e a je ta o gdje se aj iše h ali:

onkraj mora, uz valove Mediterana.
Opisi koje su ka tog afi iše pošto ali i češće u osili a ka te alaze se u
s eti k jiga a. Sta i za jet sad ži, uz go o otk i e ja, edite a ski putopis:
"Iz ael i k e uše a put iz Ra asesa p oga jese a pet aestoga da a... Od Pi
Hahi ota p eđoše p eko o a u pusti ju te se, akon tri dana hoda pustinjom
Eta , uta o iše u Ma i. Iz Ma e se uputiše i stigoše u Eli , gdje ijaše d a aest
u a a i seda deset pal i ih sta ala. I tu su se uta o ili... U doli i Eškol
od ezaše t s loze s g ozdo i po esoše ga, ud oje, a otki, a a aše i šipaka i

s oka a... Ma a ijaše kao z o ko ija da a, alik a delij. Sjećali su se Egipta i
ribe koje je u njemu bilo napretek, kao i krastavaca, dinja, poriluka, bijelog luka i
e og". Tak o će pis o postati p i je i : putopisi i ze ljopis e ka te

Mediterana ugledali su se na nj.
Medite a ije sa o o e i u ze lje uz jega, po a ljaju često
mediteranolozi. Grci su zanemarili zemaljske putove i to im se osvetilo: bez njih
isu ogli izići iz sta oga ijeka. Ri lja i su, zah aljujući s oji estama, osvojili
iše o a od jih. Ri ske su ka te ile iti e a i. Učitelj oj ih ješti a Vege ije
podijelio ih je a iti e a ia ad otata ili s ipta i iti e a ia pi ta. Bili su jed olič i,
ali p aktič i. Za i ao ih je p osto i udalje ost, iše ego o lik i z ače je. Ka te
su i i ale a al a i e a: ta ulae ili e sae i e a a po ažu da ut di o

kojem redu stvari pripadaju). Dugi pergamentski svitak prozvan peutingeriana,
ađe je ojat o p e a iz o iku iz e e a Ka akale i poto do ađi a ,
p edoča a I pe iu od Atla tika do Male Azije: a je u su az ače e este, ali

nema morskih putova. More predstavljaju dva uska pojasa zeleno-sive boje,
jesti i e goto o s eđe, poput ze lje: jeda od jih je Jad a , d ugi
Mediteran.
Rimske su ceste povezane s morem: via Ostiensis i via Portuensis silazile su
p a o u luku Vječ oga g ada, Ostiju; ia Appia odila je p e a jugu, ia Au elia

prema zapadu, via Flaminia prema sjeveru, a via Valeria i via Salaria (kojom su
Sabinjani vukli sol) prema Jadranu; via Severiana pratila je tirenske obale, a via
Julia Augusta spajala Ape i ski poluotok s P o a so i Katalo ijo ; ia Fla ia išla
je p e a Ist i i Dal a iji, sa a je poz ati p oduže i a za Boku Koto sku, C u
Go u i Al a iju. Ču e a ia Ig atia izg ađe a je s elikom ambicijom da Rim
p i liži G čkoj. U u ut aš jost I e ijskog poluotoka p o ijale su se, p eko