Page 85 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar
P. 85

kao Helene (I, 63). Mol u Pozzuoliju bio je jedan od naj-sla  ijih. V aćajući se otud
                p o ašao  sa    epoz ato  djelo  Ruđe a  Boško ića,   aslo lje o  "Del  po to  di

                Rimini" (izdano u Pesaru, MDCCLXV). Znanstvenika koji se bavio kozmologijom i
                 az eo teo iju ato a, Du  o ča i a koji je ušao u   ato šti u jezuita i  atje ao
                se u  ate ati i s D'Ale  e to , koji je iz je io duži u  e idija a iz eđu Ri a i

                Ri i ija, g adski su o i poz ali da posta i i  iješi pita je  jiho e luke: to go o i o
                mjestu luke u poretku stvari na Mediteranu.
                        O  odnosu  luka  i  vrata  pisali  su  drugi  glosari  (v.  Georges  Dumezil:  "Fetes
                romaines d'ete et d'automne", pogl. "Ports et Portes"). Oba ta naziva imaju isti
                ko ije  u lati sko e i  o a ski  jezi i a. S etko i a Po tu asa,  oža st a luka
                i  zaštit ika    ata   Deus  po tuu   po ta u  ue  p aeses   od ža ala  se  potk aj
                ka ikula,   . augusta, a  jego o s etište  alazilo se k aj  ijeke,  osta i luke, "i
                po tu Ti e i o", po Va o o i   iječi a  VI,   . U sta i  kale da i a  idi o da se

                lučke  s eča osti   z a e  po tu alia,  zamislimo  kakve  su  mogle  biti!)  nazivahu
                takođe  Ti e  alia. Luke i s etko i e  eđuso  o su po eza e. Od os luke,   ata
                i  ušća   ijeka,  o  koji a  sa   p ije  go o io,  i a   iše  z ače ja  u  kultu a a

                Mediterana, koja nisam uspio odgonetnuti.
                        I a još tak ih p i je a, od kojih je zap a o započeo  ad  a o oj k jizi  s e
                ostalo na to se nadovezalo). Potonule luke neka su vrsta nekropola. Dijele istu
                sud i u kao i g ado i ili oto i koji su poto uli:  a sliča  ih  ači  o a ijaju taj e,

                prate pitanja, slijede pouke. Neke su ist aže e u ta či e, d uge se  iše  e  ogu
                ist ažiti.  Luka  u  Ti u,  jed a  od   ajsta ijih  za  koje  se  z a,  po ezala  je  otok  s
                kopnom  (takve  su  luke  bile  najpogodnije),  imala  je  lukobrane  kadre  da  odbiju
                 ajjače  ale:  jezi i su osta i st šili iz  ora sve do novoga doba, poput hridi (vidio
                sa  ih  ajed o   ak opisu iz godi e      ;  eki se dijelo i još u ijek  azaz aju
                 a d u, u da e kad je po  ši a  epo uće a;  o io i su  a to   jestu p o ašli

                Posejdo o  kip, koji, kao u z ak p kosa, d ži u  u i  o skoga konjica. O
                        lu i g ada Helike,  jezi u  aglo  i t agič o  poto uću u  ode Ko i tskog
                zalje a, go o ilo se stoljeći a sa st aho  i op ezo , pisali su o  joj ljetopis i i
                po jes iča i. Ču e a Apolo ija,  a li ijskoj o ali, sa d ije p ost a e luke g ađene
                po fe ičko  uzo u  zaštiće e luko  a i a i po eza e jed a s d ugo  , do ijela
                je susjed oj Ki e i gole a  laga iz ozeći žito u Ostiju: i o a je poto ula, u atoč
                s ojoj ljepoti i zaštit iku po koje  je do ila i e. I tu se  ide osta i, kad se  o e
                smiri  i  posta e  p ozi  o.  Na  af ičkoj  st a i  i a   iše  tak ih  p izo a:  Utika,   a

                p i je , k aj Ka tage, gdje je teško  eći što je u ištila ljudska zloća a što g je
                 o a  i Utika je  ila, p ipo e i o, otoč a luka . Slič a je sud i a pogodila  at u
                luku Misenum, nedaleko od Pozzuolija, koja se či ila  eos oji o , oslo je a  a
                gole e  loko e i teške keso e, usađe e u  o sko d o  ješti o  koju su Ri lja i
   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90