Page 85 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

kao Helene (I, 63). Mol u Pozzuoliju bio je jedan od naj-sla ijih. V aćajući se otud
p o ašao sa epoz ato djelo Ruđe a Boško ića, aslo lje o "Del po to di

Rimini" (izdano u Pesaru, MDCCLXV). Znanstvenika koji se bavio kozmologijom i
az eo teo iju ato a, Du o ča i a koji je ušao u ato šti u jezuita i atje ao
se u ate ati i s D'Ale e to , koji je iz je io duži u e idija a iz eđu Ri a i

Ri i ija, g adski su o i poz ali da posta i i iješi pita je jiho e luke: to go o i o
mjestu luke u poretku stvari na Mediteranu.
O odnosu luka i vrata pisali su drugi glosari (v. Georges Dumezil: "Fetes
romaines d'ete et d'automne", pogl. "Ports et Portes"). Oba ta naziva imaju isti
ko ije u lati sko e i o a ski jezi i a. S etko i a Po tu asa, oža st a luka
i zaštit ika ata Deus po tuu po ta u ue p aeses od ža ala se potk aj
ka ikula, . augusta, a jego o s etište alazilo se k aj ijeke, osta i luke, "i
po tu Ti e i o", po Va o o i iječi a VI, . U sta i kale da i a idi o da se

lučke s eča osti z a e po tu alia, zamislimo kakve su mogle biti!) nazivahu
takođe Ti e alia. Luke i s etko i e eđuso o su po eza e. Od os luke, ata
i ušća ijeka, o koji a sa p ije go o io, i a iše z ače ja u kultu a a

Mediterana, koja nisam uspio odgonetnuti.
I a još tak ih p i je a, od kojih je zap a o započeo ad a o oj k jizi s e
ostalo na to se nadovezalo). Potonule luke neka su vrsta nekropola. Dijele istu
sud i u kao i g ado i ili oto i koji su poto uli: a sliča ih ači o a ijaju taj e,

prate pitanja, slijede pouke. Neke su ist aže e u ta či e, d uge se iše e ogu
ist ažiti. Luka u Ti u, jed a od ajsta ijih za koje se z a, po ezala je otok s
kopnom (takve su luke bile najpogodnije), imala je lukobrane kadre da odbiju
ajjače ale: jezi i su osta i st šili iz ora sve do novoga doba, poput hridi (vidio
sa ih ajed o ak opisu iz godi e ; eki se dijelo i još u ijek azaz aju
a d u, u da e kad je po ši a epo uće a; o io i su a to jestu p o ašli

Posejdo o kip, koji, kao u z ak p kosa, d ži u u i o skoga konjica. O
lu i g ada Helike, jezi u aglo i t agič o poto uću u ode Ko i tskog
zalje a, go o ilo se stoljeći a sa st aho i op ezo , pisali su o joj ljetopis i i
po jes iča i. Ču e a Apolo ija, a li ijskoj o ali, sa d ije p ost a e luke g ađene
po fe ičko uzo u zaštiće e luko a i a i po eza e jed a s d ugo , do ijela
je susjed oj Ki e i gole a laga iz ozeći žito u Ostiju: i o a je poto ula, u atoč
s ojoj ljepoti i zaštit iku po koje je do ila i e. I tu se ide osta i, kad se o e
smiri i posta e p ozi o. Na af ičkoj st a i i a iše tak ih p izo a: Utika, a

p i je , k aj Ka tage, gdje je teško eći što je u ištila ljudska zloća a što g je
o a i Utika je ila, p ipo e i o, otoč a luka . Slič a je sud i a pogodila at u
luku Misenum, nedaleko od Pozzuolija, koja se či ila eos oji o , oslo je a a
gole e loko e i teške keso e, usađe e u o sko d o ješti o koju su Ri lja i