Page 86 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar
P. 86

aučili od Et ušča a i Ka taža a te usa  šili  olje  ego itko d ugi. K aj da aš jeg

                Ma seillea   ađe a  su  de la  od  bora  i  crnike,  na  koja  se  oslanjala  luka  stare
                Masalije, koju su os o ali G  i iz Fokeje šest stoljeća p ije K isto a  ođe ja i iz

                koje je Piteja krenuo na periplus prema dalekom sjeveru i posljednjoj Tuli: i ona je
                poto ula. Zapad o od  je,  lizu da aš jeg zatona Saint-Ge  ais, u du i i od četi i

                do  pet   eta a,  p epoz a ao  sa   ka e e   ole,  stupo e  g ađe i a,   ožda  i
                kipove  bogova,  na  mjestu  zvanu  Fos-sur-Mer,  u  mulju  koji  je  nanijela  Rhona
                  ijeke često sudjeluju u tak i  u ota a . Uza sa  Posilip leže,  a dnu, ostaci
                g čke Pa te ope i e po ija Paleopolisa; k aj  jih se, u  o u,  ide po ekad  i še
                luke, u Gaioli i Ma e  hia u, istoč o od  jesta z a a Časa degli Špi iti. Poto ula

                je u nepovrat i Matza na Siciliji, poznata iz vremena procvata toga slavnog otoka.
                Na jadranskom otoku Pagu bila je i propala luka ilirskih Liburna, zvana Cissa ili
                Kissa.  Njezi i  se  osta i  još  ist ažuju.  S eo  sa   Ro i ja e  koji   je uju  da  otud

                potječu. I  a B iju i a je jed a poto ula luka. M ogo je još tak ih  jesta,   oga
                nisam  o išao.  S  ti   se  p izo i a   e ado  poisto jećuje o:  s atko  je  po ekad
                potonula luka, na Jadranu ili na Mediteranu.

                        I oto i su, kao  o a,  ije jali i e a. Ne z a se u ijek zašto je  ilo tako.
                Mijenjali su i vladare i stanovnike koji su ih imenovali. Diodor  Sicilski, koji je u
                svojoj "Historijskoj biblioteci" posvetio cijelu knjigu otocima (nesiotike), objasnio
                je  kako  je  i  zašto   jego a   od a  Si ilija,  "koja  se   ajp ije  z ala  T i ak ija  z og

                s oga  o lika   sa  t i   elika   ta  poput  t iju  šiljaka ,   az a a  poslije  Sikanija,  po
                Sikulima koji su je nastanjivali" (V, 2). Proroci su Cipar zvali Kitim (Ez. XXVI, 6), a
                stari Grci Alasiotas. Kreta je u Starom zavjetu Kaftor (Gen. X, 14), potom su je
                Arapi  prozvali  Kandijom.  Lipari  su  bili  poznatiji  kao  Eolski  otoci.  Peloponez  su
                Mleča i  z ali  Mo eja  z og  o ilja   u a a   a   joj.  I iza  se  z ala  Pit usa,  z og

                 o o a. H a  je  ekoć  osio slič o i e, Talija i su ga p ei e o ali u Leši u.
                        Krk je najprije bio Curicta, zatim na talijanskom Veglia. Pag se nekad zvao,
                kao i luka na njemu, Cissa ili Kissa. Vis je bio Issa. Neki su otoci oduvijek bili i ostali
                o o što jesu: Rodos je od početka Rodos, Les os Les os.
                        O oto i a se o ič o go o i zase  o, tj. od oje o od ko ti e ta. Oda  o
                piše  o  ji a i stal o i  se   aća . Eti olozi do ode u  ezu g čki  azi  za otok
                  esos   s  i doe  opski   ko ije o   koji  oz ača a  "o o  što  plo i".  Lati ski  i
                 o a ski  azi i  isu  azjaš je i: i sula, isola, ile, itd. Talija ski glagol isola e, koji

                su prihvatili mnogi jezici, nastao je od isola: otoci su bili znakovi odijeljenosti i
                sa oće.  Riječ  otok  dolazi  od  teći,  otje ati,  ost  o  od  st uja,  ost ujiti,  po   eć
                spomenutom  etimologu  Petru  Skoku,  koji  tvrdi  da  "to  nisu  pomorski  termini.
                Preneseni  su  s  kopna  na  more.  Toponimi  su  i  na  kopnu"  "Eti ološki   ječ ik
                hrvatskog ili srpskog jezika", sv. III, 350, Zagreb 1970). I to vjerojatno pokazuje
   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91