Page 86 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 86
od triju nižih time što kod njih snaga simpatije ne
treba nadvladavati suprotnu antipatiju. Tek se pomo
ću ovih viših vrsta duševne tvarnosti raznovrsnost
duševnih tvorevina povezuje u jedan zajednički du
ševni svijet. Ako se radi o antipatiji, duševna tvorevina
zbog sebstvenog života teži za nečim drugim kako
bi kroz to drugo samu sebe ojačala i obogatila. Kad
antipatija šuti, to se drugo prihvaća kao objava,
kao očitovanje. Sličnu ulogu kao svjetlo u fizičkom
prostoru ima taj viši oblik duševne tvarnosti u du
ševnom prostoru. On čini da neka duševna tvorevina
na stanovit način usisava postojanje i biće drugih
zbog njih samih ili, moglo bi se također reći, dopušta
da one na nju zrače. Tek time što duševna bića crpe
iz ovih viših regija, ona se bude za istinski dušev
ni život. Njihov prigušeni život u mraku otvara se
prema van, svijetli i zrači u sam duševni prostor;
tromo, prigušeno tkanje u nutrini koje se djelova
njem antipatije želi izdvojiti ako postoje samo tvari
nižih područja, zadobiva snagu i živahnost koja izlazi
iz nutrine i izlijeva se strujeći prema van. Tekuća
podražljivost druge regije djeluje samo pri susretu
dviju tvorevina. Tada jedna tvorevina svakako uvire
u drugu. Ovdje je, međutim, nužan dodir. U višim
regijama vlada slobodno zračenje, izlijevanje. (Bit
ovog područja s pravom se naziva "zračenje", jer
simpatija koja se razvija djeluje tako da se kao simbol
može upotrijebiti izraz uzet iz djelovanja svjetla.)
Kao što u podrumu zakržlja biljka, kržljaju duševne
tvorevine bez oživljavajućeg djelovanja duševnih
tvari viših regija. Duševno svjetlo, djelatna duševna
snaga i pravi duševni život u užem smislu pripa
daju tim regijama i odatle govore o sebi, duševnim
bićima.