Page 499 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 499

SVETO PISMO                         STARI SAVEZ                     KNJIGA O JOVU
           smrti, a u ratu od mača. 21 Bićeš skriven   kao potok, kao korita potoka koji presuše,
           od jezika koji šiba, nećeš se bojati pusto-  16 koje  su  tamne  od leda, u njima se
           šenja kada dođe.  22 Smejaćeš se pusto-   sneg krije. 17 Kad im dođe vreme, presu-
           šenju i gladi, nećeš se bojati zveri zemalj-  še i utihnu; iščeznu  s mesta svog kad o-
           skih. 23 Jer ćeš biti u savezu s kamenjem   topli.  18 Staze puteva njihovih vijugaju,
           poljskim i zveri će poljske s tobom u miru   odlaze u pustoš i gube se. 19 Karavani iz
           živeti.  24 Gledaćeš mir u šatoru  svome,   Teme pogledom ih traže, povorka Šabeja
           obilazićeš pašnjak  svoj, i videćeš da je   čeka ih. 20 Postiđeni su što su se u njih
           netaknuto imanje tvoje. 25 Gledaćeš kako   uzdali, dolaze do mesta njihovog i posram-
           se množi potomstvo tvoje, kako potomaka   ljeni ostaju.  21 Tako i vi meni sada  ne
           tvojih ima kao trave na zemlji. 26 U staro-  značite ništa, gledate strašnu nevolju mo-
           sti ćeš u grob otići, kao kad se snopovi na   ju, pa ste se uplašili.  22 Jesam li rekao:
           gomilu skupljaju u svoje vreme. 27 Eto, to   ‘Dajte mi nešto, poklonite nešto  od onog
           smo utvrdili. Tako je to. A ti poslušaj ovo i   što imate, 23 Izbavite me iz ruke protivni-
           uveri se da je tako.”                     ka, iz ruke nasilnika otkupite me’? 24 Pou-
                                                     čite me,  a ja  ću  ćutati.  Pomozite mi da
               Tada Jov reče: 2 „O, kad bi se muka
           6                                         shvatim u čemu sam pogrešio. 25 Kako su
               moja mogla izmeriti, i kad bi se nevo-
                                                     mučne vaše  reči koje govore o poštenju,
               lja moja mogla na vagu s njom stavi-  ali šta vaše dokazivanje popravlja?  26
           ti! 3 Jer je teža od peska morskog. Zato su   Mislite li da ispravljate  besede i govore
           reči moje bile nepromišljene.  4 Jer  su   očajnika, koje su kao vetar? 27 Vi doista
           strele Svemoćnog u meni, duh moj pije     bacate žreb na siroče i kopate  [jamu]
           otrov njihov, strahote Božje svrstale su se   svom prijatelju! 28 A sada me poslušajte, i
           protiv mene. 5 Njišti li divlji magarac po-  vidite hoću li vam lagati u lice. 29 Razmi-
           red trave, muče li bik pored hrane svoje?   slite još jednom, molim vas – neka ne
           6 Zar se bljutava hrana jede bez soli? Ima   bude nepravde. Razmislite još jednom –
           li ukusa u sluzavom soku belog sleza?  7   pravednost je moja još uvek tu. 30 Ima li
           Ono što je moja duša odbijala da dotakne,   nepravde na mom jeziku? Zar ne mogu
           to mi je u malaksalosti hrana. 8 O, kad bi   shvatiti prirodu ove nevolje?”
           molba moja bila uslišena, i kad bi  Bog
           ispunio ono čemu se nadam! 9 Čak i kad        „Zar smrtni  čovek na zemlji nije na
           bih molio Boga da me satre, kad bi zama-  7
                                                         prinudnom radu? Zar njegovi dani
           hnuo rukom svojom i uništio me! 10 Tada       nisu kao dani najamnika?  2 Poput
           bi mi i to uteha bila, skočio bih od radosti   sluge uzdiše za senkom, poput najamnika
           u teškim mukama svojim, iako se on ne bi   čeka platu  svoju.  3 Tako su meni  dati
           smilovao, jer nisam zatajio reči Svetog. 11   meseci koji  ništa ne vrede, mučne noći
           Kakva je snaga moja, da bih mogao čeka-   meni su određene.  4 Kad legnem, govo-
           ti? Kakav je kraj moj, da bih mogao pro-  rim: ‘Kada  ću ustati?’ Kako noć prolazi,
           dužiti život svoj?  12 Zar je snaga moja   sitim se nemirom sve do svanuća. 5 Telo
           kao snaga kamenja? Zar je telo moje od    je moje obučeno u crve i prašinu, koža je
           bakra? 13 Ima li u meni snage da samom    moja ispucala i raspada  se.  6 Dani  moji
           sebi pomognem? Zar nije stvarnost otera-  prolaze brže nego razboj tkalački, u
           na od mene? 14 Ko uskraćuje milost svom   beznađu se završavaju.  7 Seti se da je
           bližnjem, taj  će odbaciti  i strah od  Sve-  život moj  samo vetar, da oko moje više
           moćnog. 15 Braća su me moja izneverila,   neće dobra  videti.  8 Oko onoga koji  me


                                                ~ 499 ~
   494   495   496   497   498   499   500   501   502   503   504