Page 503 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 503

SVETO PISMO                         STARI SAVEZ                     KNJIGA O JOVU
           tame, i na svetlost gustu tamu izvodi. 23   dve stvari tražim, pa  se  neću skrivati od
           Narode on  čini velikim, a onda ih zatire;   tebe: 21 Skloni ruku svoju s mene, i neka
           širi narode,  a onda ih  u zarobljeništvo   me strah tvoj ne plaši. 22 Ti me pozovi, a
           odvodi.  24 On  oduzima razum  poglavari-  ja ću ti odgovarati, ili me pusti da govorim,
           ma naroda  zemaljskog,  pa ih pušta da    a ti mi odgovaraj. 23 Kakve sam to pre-
           lutaju po mestima pustim, gde puta nema.   stupe i grehe počinio? Pokaži mi prestup
           25 Oni pipaju po mraku, gde svetla nema,   moj i greh moj. 24 Zašto okrećeš lice svo-
           a on ih pušta da lutaju kao da su pijani.”   je i neprijatelja u meni vidiš? 25 Zar ćeš
                                                     plašiti list koji vetar nosi? Zar  ćeš goniti
                   „Eto, sve je  to videlo  oko moje,
           13                                        suvu strnjiku?  26 Jer ti  gorke reči pišeš
                                                     protiv mene i u nasledstvo mi daješ posle-
                   uho je moje čulo i obratilo pažnju
                   na to. 2 Šta vi znate, to i ja dobro   dice prestupa mladosti moje.  27 Noge
           znam, nisam gori od vas. 3 Ali ja bih hteo   moje u kladama držiš, i paziš na sve staze
           da se obratim Svemoćnom, zadovoljstvo bi   moje, koracima mojim granicu stavljaš. 28
           mi bilo da se raspravim s Bogom.  4 A vi   A ja sam kao trulež koja se raspada, kao
           lažima druge ocrnjujete,  svi ste vi bez-  haljina koju je pojeo moljac.”
           vredni lekari. 5 Kad biste barem ćutali, pa
           da time mudrost pokažete! 6 Čujte, molim          „Čovek, koga je žena rodila, krat-
                                                             kog je veka i pun nemira. 2 Kao
           vas, dokaze koje ću vam izneti, poslušajte   14
           odbranu usana mojih.  7 Zar  ćete braneći         cvet niče i kida se, kao senka
           Boga nepravdu govoriti,  zar  ćete braneći   beži i ne ostaje. 3 Da, na takvog si otvorio
           ga prevaru  govoriti?  8 Zar  ćete prema   oko svoje, i ti me na sud vodiš. 4 Ko  će
           njemu pristrasni biti? Zar  ćete vi braniti   čistog izvaditi iz nečistog? Niko. 5 Ograni-
           Boga? 9 Da li biste dobro prošli da vas on   čen je životni vek čoveka, u tvojoj je vlasti
           ispita? Zar  ćete njega varati kao  što  se   broj meseci njegovih, odredbu si za njega
           smrtni čovek može prevariti? 10 On će vas   doneo preko koje ne može preći. 6 Skini s
           zaista ukoriti ako potajno želite da budete   njega pogled svoj da predahne, dok ne
           pristrasni. 11 Zar vas ne plaši veličanstvo   oseti radost kao najamnik na kraju radnog
           njegovo, i zar vas od njega strah ne spo-  dana.  7 Jer  i za drvo nade ima. Ako se
           pada? 12 Nezaboravne reči vaše izreke su   poseče, opet će pustiti izdanke, i bez mla-
           od pepela, štitovi su vaši štitovi od gline.   dice neće ostati. 8 Ako mu koren ostari u
           13  Ćutite i ostavite me, pustite me da   zemlji i panj njegov u prahu odumre,  9
           govorim,  a onda neka me snađe šta god    pustiće izdanke kad  oseti vodu i pustiće
           bilo! 14 Zašto je ugrožen život moj, zašto   grane kao mlada biljka. 10 Ali čovek umire
           je u opasnosti duša moja? 15 Čak i kad bi   i biva poražen, i kad čovek zemaljski izda-
           hteo i da me odbaci, ja bih  čekao. Ipak,   hne, gde je?  11 Vode nestaju iz mora,
           branio bih pred licem njegovim puteve     reka otiče i  presušuje.  12 Tako i  čovek
           svoje.  16 I  on bi bio spasenje moje, jer   legne, i više ne ustaje. Dok neba ne
           pokvaren čovek pred njega ne može doći.   nestane, neće se probuditi, niti će se pre-
           17 Slušajte  pažljivo reči  moje, neka vam   nuti iz sna svoga. 13 O, kad bi me u grob
           do ušiju dopre ono što  ću vam reći.  18   sklonio, kad  bi me sakrio dok ne prođe
           Poslušajte, molim vas. Parnicu sam svoju   gnev tvoj, kad bi mi rok odredio i onda me
           obrazložio, i dobro znam da sam u pravu.   se setio! 14 Kad čovek umre, hoće li oži-
           19 Ko  će se prepirati sa mnom? Ako i     veti? Sve dane vremena koje mi je odre-
           dalje budem  ćutao, umreću!  20 Samo ti   đeno  čekaću, dok mi ne  dođe promena.


                                                ~ 503 ~
   498   499   500   501   502   503   504   505   506   507   508