Page 506 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 506

SVETO PISMO                         STARI SAVEZ                     KNJIGA O JOVU
           zemlji, i klopka ga čeka na stazi njegovoj.   svoj nasipa, logor podiže oko šatora moga.
           11 Sa svih strana plaše ga strahote izne-  13 Braću je moju on udaljio od mene, oni
           nadne, i u  stopu ga progone.  12 Glad    koji su me poznavali okrenuli su mi leđa.
           proždire snagu njegovu, propast  samo     14 Nestalo je prijatelja mojih, zaboravili su
           čeka da mu noge saplete. 13 Najstrašnija   me oni koje sam poznavao,  15 i oni koji
           bolest izjedaće kožu njegovu, izješće udo-  su gosti bili  u kući mojoj. Robinje moje
           ve njegove.  14 Uzdanica njegova biće     gledaju me kao  stranca.  Tuđinac sam
           istrgnuta iz šatora njegovog, strahote  će   postao u očima njihovim.  16 Slugu svog
           ga odvesti kralju strahota.  15 U  šatoru   zovem, ali on se ne odaziva. Ustima svojim
           njegovom nastaniće se oni koji nisu njego-  molim ga da mi se smiluje. 17 Duh je moj
           vi, sumpor  će biti posut po prebivalištu   stran ženi mojoj, gadim  se sinovima koji
           njegovom. 16 Odozdo će se korenje nje-    su izašli iz utrobe majke moje. 18 I dečaci
           govo osušiti, a odozgo  će grane njegove   me preziru,  a kad ustanem, protiv mene
           uvenuti.  17 Nestaće  sa zemlje i  spomen   govore. 19 Mrzak sam svima s kojima sam
           na njega, i neće mu biti imena po ulicama.   bio blizak, protiv mene su se okrenuli oni
           18 Biće gurnut iz svetlosti u tamu, i sa   koje sam voleo. 20 Od tela mog ostali su
           plodnog tla  biće oteran.  19 Neće imati   samo kost i koža, jedva sam smrti umaka-
           potomka ni poroda u narodu svom, preži-   o. 21 Smilujte mi se, smilujte mi se, prija-
           velog neće biti na mestu gde boravi. 20 U   telji moji. Jer me je Božja ruka dotakla. 22
           dan nevolje njegove ljudi na zapadu       Zašto me progonite kao što me Bog pro-
           zaprepašćeno  će gledati, i drhtanje  će   goni, i nikako da se nasitite mog mesa?
           obuzeti ljude na istoku. 21 Eto, to su šato-  23 Kad bi se barem zapisale reči moje!
           ri onog koji zlo čini, to je prebivalište ono-  Kad bi se barem u knjigu upisale! 24 Kad
           ga koji ne poznaje Boga.”                 bi se pisaljkom gvozdenom i  olovom u
                                                     stenu zauvek urezale!  25 Ali ja dobro
                   Tada Jov reče:  2 „Dokle  ćete
           19                                        znam da je živ otkupitelj moj, da će posle
                   mučiti dušu  moju, I  satirati me
                                                     mene doći i nad prahom stati. 26 I ako se
                   rečima? 3 Već ste me deset puta   ova koža moja raščini, opet ću u telu videti
           ukorili, i nije vas stid što ste tako okrutni   Boga,  27 njega  ću ja gledati, njega  će
           prema meni.  4 Ako  sam i pogrešio,  na   videti oči moje, a ne oči stranca.  Bubrezi
           meni ostaje  greška moja.  5 Ali ako  se vi   moji venu u  meni,  28 a  vi bi trebalo  da
           oholo na mene podižete, i govorite da     govorite: ‘Zašto ga progonimo?’ A smatra-
           zaslužujem sramotu svoju,  6 onda  znajte   te da je koren svega u meni. 29 Bojte se
           da me je to Bog zaveo, i da je svoju mrežu   mača, jer je mač oruđe gneva protiv pre-
           lovačku oko mene  obavio.  7 Eto, vičem:   stupnika, da biste znali da postoji sudija.”
           ‘Nepravda!’ ali nema odgovora. U pomoć
           zovem,  ali pravde nema. 8 Put mi je za-          Tada Sofar  Namaćanin reče:  2
           gradio zidom kamenim da ne mogu proći,    20
                                                             „Kad je tako, neka mi teskobne
           staze moje tamom obavija. 9 Skinuo je s           misli moje na to odgovor daju, jer
           mene slavu moju, sklonio je krunu s glave   je nemir obuzeo utrobu  moju.  3 Slušam
           moje.  10 Ruši me sa  svih strana, i ja   opomene koje me ponižavaju, odgovor mi
           nestajem, iščupao je nadu moju kao drvo.   daje duh mog razumevanja.  4 Zar ti  nije
           11 Žestoko se razgnevio na mene, i sma-   od  davnina poznato, otkad  je  čovek na
           tra me protivnikom svojim.  12 Vojska     zemlju postavljen, 5 da klicanje zlih kratko
           njegova složno dolazi i  prema meni put   traje, da radost pokvarenih traje samo


                                                ~ 506 ~
   501   502   503   504   505   506   507   508   509   510   511