Page 505 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 505
SVETO PISMO STARI SAVEZ KNJIGA O JOVU
kao vi. Kad bi barem vaša duša bila na oči moje stalno gledaju buntovništvo nji-
mestu moje duše. Mislite li da bih se i ja hovo. 3 Molim te, garantuj za mene. Ko bi
tada rečima divnim na vas okomio, i gla- drugi kao garant meni ruku dao? 4 Od
vom odmahivao pun prezira prema vama? srca si njihovih mudrost sakrio. Zato ih ne
5 Ja bih vas ojačao rečima usta svojih i uzvisuješ. 5 Čovek imanje svoje drugovi-
uteha usana mojih olakšanje bi donela... 6 ma nudi, a sinovima njegovim oči gasnu. 6
∗
Ako govorim, bol moj ne jenjava, a ako Bog je učinio da narodi podrugljivo pričaju
ućutim, da li će me proći? 7 Ali sada me je o meni, pa mi ljudi u lice pljuju. 7 Od tuge
Bog izmorio, uništio je sve koji su se oko su oči moje oslabile, svi su udovi moji kao
mene okupljali. 8 ‘Još si me i zgrabio.’ O senka postali. 8 Čestiti to u čudu gledaju,
tome svedoči mršavost moja koja protiv nedužni se uzrujava na pokvarenog. 9
mene glas diže. Pred očima mojim protiv Pravednik se čvrsto drži puta svoga, i onaj
mene svedoči. 9 Gnev me Božji razdire, kome su ruke čiste, sve jači biva. 10 A vi
neprijateljstvo on gaji prema meni. Zubi- opet počnite. Nastavite, molim vas, jer ne
ma svojim škrguće na mene. Protivnik moj nalazim mudrog među vama. 11 Prošli su
seva na mene očima svojim. 10 Usta svoja dani moji, propale su namere moje, želje
na mene otvaraju, po obrazima me s pre- srca moga. 12 Od noći dan pravite i govo-
zirom udaraju, mnogi se na mene skuplja- rite: ‘Sada je mrak, ali svetlost je blizu.’ 13
ju. 11 Bog me predaje okrutnima, u ruke Ako budem čekao, grob će biti moj dom, u
zlih baca me. 12 Mirno sam živeo, a on tami ću prostrti postelju svoju. 14 Grobu
me je potresao, za vrat me je zgrabio i vičem: ‘Oče moj!’ A crvima: ‘Majko moja,
slomio me, i kao metu me sebi postavio. sestro moja!’ 15 Gde je, onda, nada mo-
13 Strelci su me njegovi opkolili, probada ja? Da li iko misli da za mene nade ima?
bubrege moje i samilosti nema, prosipa na 16 Do vrata groba ona će otići, kad svi
zemlju žuč moju. 14 Probija me i probija zajedno u prah siđemo.”
kao da sam zid, kao junak nasrće na me-
ne. 15 Kostret sam zašio preko kože svo- Tada Bildad Sušanin reče: 2 „Ka-
da ćete kraju privesti reči svoje?
je, rog sam svoj u prah zario. 16 Lice je 18
moje crveno od plača, na kapcima je mo- Urazumite se, pa ćemo onda go-
jim tama gusta, 17 iako nema zla u ruka- voriti. 3 Zašto da se misli da smo životinje,
ma mojim, i molitva je moja čista. 18 da budemo nečisti u vašim očima? 4 Ti
Zemljo, ne pokrivaj krv moju! Neka ne razdireš dušu svoju u gnevu svom. Zar će
prestane vika moja! 19 Na nebesima je zbog tebe zemlja opusteti, i stena se pre-
onaj koji svedoči o meni, svedok je moj na mestiti s mesta svoga? 5 Ugasiće se sve-
visinama. 20 Prijatelji me zastupaju, a tlost zloga, i neće sjati iskra vatre njegove.
govore protiv mene. Oko moje bez sna 6 Svetlost će potamneti u šatoru njego-
gleda prema Bogu. 21 Odlučiti treba vom, i ugasiće se svetiljka njegova u šato-
između čoveka i Boga, kao i između sina ru njegovom. 7 Žustri koraci njegovi biće
čovečijeg i bližnjeg njegovog. 22 Jer još je sputani. Zamisli njegove srušiće ga. 8 Jer
malo godina preostalo, i poći ću putem s će ga noga njegova u mrežu odvesti, u
kog se neću vratiti.” uža isprepletena on će ući. 9 U klopku će
se uhvatiti peta njegova, zamka će ga
17 stegnuti. 10 Omča skrivena vreba ga na
„Duh je moj slomljen, dani se
moji gase, i grob me čeka. 2
Zaista su rugači svuda oko mene, ∗ 17,6 Doslovno: „učinio je od mene priču
(poslovicu) narodima”.
~ 505 ~