Page 505 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 505

SVETO PISMO                         STARI SAVEZ                     KNJIGA O JOVU
           kao vi. Kad  bi barem vaša duša bila na   oči moje stalno gledaju buntovništvo  nji-
           mestu moje duše. Mislite li da bih se i ja   hovo. 3 Molim te, garantuj za mene. Ko bi
           tada rečima divnim na vas okomio, i gla-  drugi kao garant meni ruku dao?  4 Od
           vom odmahivao pun prezira prema vama?     srca si njihovih mudrost sakrio. Zato ih ne
           5 Ja bih vas ojačao rečima usta svojih i   uzvisuješ.  5  Čovek imanje svoje drugovi-
           uteha usana mojih olakšanje bi donela... 6   ma nudi, a sinovima njegovim oči gasnu. 6
                                                                                          ∗
           Ako govorim, bol moj ne jenjava,  a  ako   Bog je učinio da narodi podrugljivo pričaju
           ućutim, da li će me proći? 7 Ali sada me je   o meni, pa mi ljudi u lice pljuju. 7 Od tuge
           Bog izmorio, uništio je sve koji su se oko   su oči moje oslabile, svi su udovi moji kao
           mene okupljali. 8 ‘Još si me i zgrabio.’ O   senka postali. 8 Čestiti to u čudu gledaju,
           tome svedoči mršavost moja koja protiv    nedužni se  uzrujava na pokvarenog.  9
           mene glas diže. Pred očima mojim protiv   Pravednik se čvrsto drži puta svoga, i onaj
           mene svedoči.  9 Gnev me Božji razdire,   kome su ruke čiste, sve jači biva. 10 A vi
           neprijateljstvo on gaji prema meni. Zubi-  opet počnite. Nastavite, molim vas, jer ne
           ma svojim škrguće na mene. Protivnik moj   nalazim mudrog među vama. 11 Prošli su
           seva na mene očima svojim. 10 Usta svoja   dani moji, propale su namere moje, želje
           na mene otvaraju, po obrazima me s pre-   srca moga. 12 Od noći dan pravite i govo-
           zirom udaraju, mnogi se na mene skuplja-  rite: ‘Sada je mrak, ali svetlost je blizu.’ 13
           ju. 11 Bog me predaje okrutnima, u ruke   Ako budem čekao, grob će biti moj dom, u
           zlih baca me.  12 Mirno  sam živeo, a  on   tami  ću prostrti postelju svoju.  14 Grobu
           me je potresao, za vrat  me je zgrabio i   vičem: ‘Oče moj!’ A crvima: ‘Majko moja,
           slomio me, i kao metu me sebi postavio.   sestro moja!’ 15 Gde je, onda, nada mo-
           13 Strelci su me njegovi opkolili, probada   ja? Da li iko misli da za mene nade ima?
           bubrege moje i samilosti nema, prosipa na   16 Do vrata groba  ona  će otići, kad svi
           zemlju žuč moju. 14 Probija me i probija   zajedno u prah siđemo.”
           kao da sam zid, kao junak nasrće na me-
           ne. 15 Kostret sam zašio preko kože svo-         Tada Bildad Sušanin reče: 2 „Ka-
                                                            da  ćete kraju privesti reči svoje?
           je, rog sam svoj u prah zario. 16 Lice je   18
           moje crveno od plača, na kapcima je mo-          Urazumite se, pa ćemo onda go-
           jim tama gusta, 17 iako nema zla u ruka-  voriti. 3 Zašto da se misli da smo životinje,
           ma mojim, i molitva je moja  čista.  18   da budemo  nečisti u vašim očima?  4 Ti
           Zemljo, ne  pokrivaj krv moju! Neka ne    razdireš dušu svoju u gnevu svom. Zar će
           prestane vika moja!  19 Na nebesima  je   zbog tebe zemlja opusteti, i stena se pre-
           onaj koji svedoči o meni, svedok je moj na   mestiti s mesta svoga? 5 Ugasiće se sve-
           visinama.  20 Prijatelji  me zastupaju, a   tlost zloga, i neće sjati iskra vatre njegove.
           govore protiv mene. Oko moje bez  sna     6 Svetlost  će potamneti  u šatoru njego-
           gleda prema Bogu.  21 Odlučiti treba      vom, i ugasiće se svetiljka njegova u šato-
           između  čoveka i Boga, kao i između sina   ru njegovom. 7 Žustri koraci njegovi biće
           čovečijeg i bližnjeg njegovog. 22 Jer još je   sputani. Zamisli njegove srušiće ga. 8 Jer
           malo godina preostalo, i poći ću putem s   će ga noga  njegova u mrežu odvesti, u
           kog se neću vratiti.”                     uža isprepletena on će ući. 9 U klopku će
                                                     se uhvatiti  peta njegova, zamka  će ga
           17                                        stegnuti.  10 Omča skrivena vreba ga na
                   „Duh je moj slomljen, dani se
                   moji gase, i grob me  čeka.  2

                   Zaista su rugači svuda oko mene,   ∗   17,6 Doslovno: „učinio je od mene priču
                                                     (poslovicu) narodima”.
                                                ~ 505 ~
   500   501   502   503   504   505   506   507   508   509   510