Page 538 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 538

sveprožimajuća duša ili sklonost mišljenju i, na kraju, kao spoljašnja usmeravajuća Inteligencija.


  Jonsko  oživljavanje  panteizma  je  bilo  materijalističko.  Pokretačka  Snaga  je  postala  neodvojiva  od
  materijalnog elementa, suptilnog, ali ipak vidljivog sastojka. S oblikom vazduha ili vatre, princip života
  je bio povezan s najočiglednijom materijalnom mašinerijom prirode. Sve je, govorilo se, živo i puno
  bogova.  Čuda  vulkana,  magneta,  oseke  i  tok  plime,  bili  su  najvažniji  pokazatelji  disanja  ili  kretanja
                                                                9
  Velike Životinje Sveta. Neuočljivi eter Anaksimenesa  nije imao nikakve posebne kvalitete, drugačije od
  atmosferskog vazduha s kojim se lako mogao pobrkati, pa čak i Beskonačni Anaksimandera , mada lišen
                                                                                                           10
  ograničenja kvaliteta ili kvantiteta, bio je samo jedan idealan haos, lišen njegove surovosti i osporavanja.
  On  je  bio  neograničeno  skladište  Pleroma  (izobilja),  iz  kojih  je  izveden  beskrajni  krug  fenomenalnih
  pojava. Pokretačka Sila je bila prepoznata u materijalnom, ali se nije jasno razlikovala od materijalnog.
  Prostor, Vreme, Oblici, Brojevi i druga obična obličja ili osobine koje postoje samo kao atributi, bili su

  tretirani kao supstance ili makar kao da poseduju stvarnu vezu sa stvarima kojima pripadaju, i sva stanja
  materijalnog postojanja su smatrana kao da su izašla iz Pitagorine Monade.

  Elejski   filosofi  nisu  posmatrali  koncepcije  samo  kao  celine,  već  isključivo  kao  celinu,  koja  sama
          11
  poseduje  stabilnost  i  izvesnost,  a  stvarnost  je  bezuspešno  tražena  u  pojavama.  Jedina  realnost  je  bila
  Misao.  Sva  stvarna  postojanja  sw,  govorili  su  oni,  mentalna  postojanja;  nepostojanje,  budući  daje
  nepojmljivo samim timje nemoguće, a postojanje ispunjava širok raspon mišljenja i neodvojivo je od
  svog izvršavanja; misao i njen objekt sujedno.


  Ksenofan, ili Xenophanes, je koristio dvosmislen jezik primenjujući ga na materiju isto tako dobro kao i
  na psihu, a ni za jednu nije bio posebno podoban. Drugim rečima on je iskoristio materi-jalne slike da bi
  iskazao neko neodređeno značenje. U objavljivanju univerzalnog boga, on se obratio nebu kao vidljivoj
  manifestaciji, nazivajući ga sferičnim. Termin je pozajmio iz materijalnog sveta. On je rekao da se Bog ne
  kreće i da se kreće, da je ograničen i da nije ograničen. On čak nije ni po-kušavao da izrazi jasno ono što
  nije moglo jasno da se pretpostavi priznajući, kaže Simplicius, da je takva spekulacija bila iznad fizike.
  Permenides  je  primenio  slično  sredstvo  upoređujući  metafizičko  božanstvo  sa  sferom  ili  toplotom,
  skupinom ili kontinuitetom i tako nenamerno isključio njegove osnovne atribute.


  Atomistička  škola ,  deleći  Sve  na  Materiju  i  Silu,  smatrala  je  materiju  nepromenljivom  u  njenom
                       12
  konačnom određenju, mada beskrajno promenljivom u njenim posledičnim oblicima. Pripadnici te škole
  su ukazivali na to da sve različitosti nastaju iz raznih kombinacija atoma, ali njima nije bio po-treban
  pokretač ni upravljač atoma, izvan njih. Nema univerzalnog Razuma osim Večne Mehanike Neminovnosti,
  kao one kod Pesnika. Čak, sumnjivo je da li je ikada postojalo vreme kada se za razum moglo reći da je
  potpuno  usnuo,  da  je  stranac  u  svom  vlastitom  postojanju,  osim  u  ovom,  očiglednom  materijalizmu.
  Najranija razmišljanja o spoljnjem svetu, koja ga dovode u jedno zamišl-jeno spajanje s nama, pridaju,
  bilo u elini ili u delovima, osećaj i volju koji pripadaju našim vlastitim dušama.


  Anaksagora   (Anaxagoras)  je  prihvatao  da  postoje  najsitnije  elementarne  čestice,  što  je  pri-hvatao  i
               13
  Empedokle čijim kombinacijama nastaju svi materijalni fenomeni. Ali, on je smatrao da je Pokretačka
  Snaga - Um, pa ipak, iako je on jasno shvatao nemogućnost da napreduje sa ilustracija-ma ili definicijama
  van okvira osnovne vere, ili prostu negaciju materijalnosti, on ipak, nije mogao potpuno da pobegne od

  težnje da prikaže prirodu te ne-materije ili uma, sa simbolima izvedenim iz tih fizičkih razmatranja koja
  su ga opredelila da ih svrsta u izdvojenu kategoriju. Bilo kao ljudski razum ili kao regulatorni Princip
  prirode, on je smatrao da je um drugačiji od svega ostalog po karakteru i efektima, i da se zbog toga mora
  obavezno  razlikovati  po  suštinskom  sastavu.  Um  nije  bio  Materija  ni  Sila  spojena  s  materijom,  ni
   533   534   535   536   537   538   539   540   541   542   543