Page 14 - Yegnevy Zamyatin - Mi
P. 14

Bilješka 4.

                                 Koncept: DIVLJAK S BAROMETROM. EPILEPSIJA. KAD BI



                                 Do  sada  mi  je  u  životu  sve  bilo  jasno  (izgleda  da  nemam  uzalud
                                 nekakvu  naklonost  prema  upravo  toj  riječi  “jasno”).  A  danas...  Ne
                                 razumijem.
                                    Najprije,  ja  sam  doista  dobio  raspored  da  budem  upravo  u  slu­
                                 šaonici  112,  kao  što  mi  je  ona  i  rekla.  Iako  je  vjerojatnost  bila  —
                                 1500/10 000 000 = 3/20 000 (1500 — to je broj slušaonica, a 10 000
                                 000  — numera). A drugo... Uostalom, bolje redom.
                                    Slušaonica.  Ogromna,  potpuno  suncem  okupana  polulopta  od
                                 staklenih  masiva.  Kružni  redovi  plemenito  loptastih,  glatko  ošišanih
                                 glava.  S  laganim  treptajem  srca  pogledao  sam  oko  sebe.  Mislim,
                                 tražio  sam:  hoće  li  negdje  nad  plavim  valovima  junifa  zablistati
                                 ružičasti  srp  —  mile  usne  O.  Evo,  nečiji  neobično  bijeli  i  oštri  zubi,
                                 nalik...  ne,  nije.  Večeras  u  21  doći  će  k  meni  O  —  želja  daje  ovdje,
                                 vidim, bila je sasvim normalna.
                                    Evo  —  zvonce.  Ustali  smo,  otpjevali  Himnu  Jedine  Države  —  a
                                 na  podiju  blistajući  zlatnim  zvučnikom  i  oštroumnošću  pojavio  se
                                 fonolektor.
                                    “Poštovane  numere!  Nedavno  su  arheolozi  iskopali  jednu  knjigu
                                 iz  20-og  stoljeća.  U  njoj  autor  s  ironijom  govori  o  divljaku  i  ba­
                                 rometru.  Divljak  je  primijetio:  svaki  put  kad  se  barometar  zaustavio
                                 na ‘kiša’ — uistinu je padala kiša. I budući daje divljak poželio kišu,
                                 on  je  iščačkao  točno  onoliko  žive  koliko  je  bilo  potrebno  da  bi  se
                                 nivo spustio na ‘kiša’ (na ekranu divljak u perju čačka živu: smijeh).
                                 Vi  se  smijete:  ali  zar  vam  se  ne  čini  da  smijeh  više  zaslužuje
                                 Europejac toga doba. Isto tako kao i divljak i on je htio ‘kišu’ — kišu
                                 s  velikim  slovom,  algebarsku  kišu.  A  stajao  je  ispred  barometra  kao
                                 pokisla  kokoš.  Divljak  je  u  krajnjem  slučaju  imao  više  smjelosti  i
                                 energije  i  —  makar  i  divlje  —  logike:  on  je  uspio  shvatiti  da  posto­
                                 ji  veza  između  uzroka  i  posljedice.  Iščačkavši  živu  uspio  je  napravi­
                                 ti prvi korak na tom velikom putu, na kojem...”
                                    Tada sam (ponavljam: pišem ne tajeći ništa) — tada sam na neko
                                 vrijeme  postao  kao  nepromočiv  za  životvorne  bujice  koje  su  se  sli­


                                 14
   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19