Page 13 - Yegnevy Zamyatin - Mi

života za pedeset godina — to je zločin, a umanjiti sumu ljudskih
života za 50 milijuna godina — to nije zločin. Pa, zar to nije smi­
ješno? Kod nas taj matematičko-moralni zadatak u pola minute može
riješiti bilo koja desetogodišnja numera; a kod njih nisu mogli — svi
njihovi Kantovi zajedno (zato što se niti jedan Kant nije sjetio izgra­
diti sustav znanstvene etike, tj. etike osnovane na oduzimanju, zbra­
janju, dijeljenju, množenju).
I eto — zar nije besmislica da je država (još se imala obraza nazi­
vati državom!) mogla ostavili bez svake kontrole seksualni život.
Tko je kada i koliko htio... Savršeno neznanstveno, kao životinje. I
kao životinje, napamet, rađali su djecu. Zar nije smiješno: znati vrt­
larstvo, peradarstvo, ribogojstvo (imamo točne podatke da su sve to
znali), a nisu mogli doći do posljednjeg stupnja te logičke ljestvice:
djecogojstvo. Ne dosjetiti se naše Materinske i Očinske Norme.
Tako smiješno i tako nevjerojatno, da sam, evo, napisao, a sve se
bojim: iznenada ćete vi, nepoznati čitatelji, pomisliti da sam nekakav
zlobni šaljivac. Odjednom ćete pomisliti da se samo hoću našaliti s
vama i da sasvim ozbiljnim načinom pišem najobičnije bedastoće.
Ali najprije: ja se ne znam šaliti — u svaku šalu kao skriveni član
ulazi laž; i drugo: Znanost Jedine Države tvrdi daje život drevnih bio
upravo takav, a Znanost Jedine Države ne griješi. Pa i kako se tada
mogla stvoriti državna logika kada su ljudi živjeli u stanju slobode,
tj. kao zvijeri, majmuni, stado. Sto se moglo od njih tražiti kada je
čak i u naše vrijeme — odnekud sa dna, iz dlakavih dubina — još
ponekad moguće čuti divlji, majmunski eho.
Na sreću — samo rijetko. Na sreću — to su samo sitni kvarovi
detalja: njih je lako popraviti, ne zaustavljajući vječni veliki hod
čitavog Stroja. I zato, da bismo izbacili iskrivljeni zavrtanj — mi
imamo, vještu, tešku ruku Dobrotvora, imamo iskusno oko čuvara...
Da, usput, sad sam se sjetio: onaj jučerašnji, dvaput izvijeni, kao
S — čini mi se da sam ga vidio kako izlazi iz Ureda Čuvara. Sada
shvaćam zašto sam instinktivno prema njemu osjetio poštovanje i
nekakvu neugodnost kada je ta neobična I uz njega... Moram priznati
daje ta I...
Zvoni za spavanje: 22:1/2. Do sutra.

13