Page 102 - Yegnevy Zamyatin - Mi

— Poslušajte, radi Dobrotvora — niste vidjeli — kamo je otišla?
Evo maloprije ovu minutu...
Na mene — dlakave, stroge obrve:
— Š-š-š! Tiše! — i dlakavo su klimnule tamo, prema sredini, gdje
je žut, kao lubanja, kamen.
Tamo, na vrhu, nad glavama, nad svima — ona. Sunce pravo u
oči, s te strane, i od toga je čitava — na plavom platnu neba — oštra,
ugljeno-cma, ugljena silueta na modrom. Tek malo iznad lete oblaci,
i tako: kao da nisu oblaci, već kamen, i ona sama na kamenu, a za
njom gomila, i poljana — nečujno klize kao brod, i lagana — zem­
lja — nestaje pod nogama...
— Braćo... — to je ona. — Braćo! Vi sve znate: Tamo iza Zida
u gradu — prave INTEGRAL. I znate, došao je dan, kada ćemo sruši­
ti taj Zid, sve zidove — da bi zeleni vjetar zapuhao s kraja na kraj —
po čitavoj Zemlji. Ali, INTEGRAL će odnijeti te Zidove tamo, uvis,
u tisuće drugih zemalja, kakve će nam večeras zašumjeti vatrama
kroz crno, noćno lišće...
O, kamen — valovi, pjena, vjetar...
— Dolje INTEGRAL! Dolje!
— Ne braćo: ne dolje. INTEGRAL mora biti naš. Onoga dana
kad ga prvi put lansiraju u nebo — na njemu ćemo biti mi. Zato što
je s nama Graditelj INTEGRALA. On je napustio Zidove, došao je sa
mnom ovamo, da bi bio s vama. Živio Graditelj!
Trenutak — i ja sam negdje na vrhu, poda mnom — glave, glave,
glave, razjapljena usta što viču i ruke što se dižu i padaju. To je bilo
neobično čudno, pijano: osjećao sam se iznad sviju —ja sam bio —
ja, odvojen, svijet, prestao sam biti pribrojnik, kao uvijek, i postao
sam jedinicom.
I evo ja sam — s tijelom izgnječenim, zgužvanim, kao poslije
ljubavnih zagrljaja — dolje, pored samog kamena. Sunce, glasovi
odozgo — osmijeh I. Nekakva zlatokosa i sva atlasnozlatna žena što
miriše po travama. U njezinim rukama — kalež — očito drveni. Ot-
pija crvenim usnama — i pruža meni, ja žudno, zatvorivši oči pijem,
da bih ugasio vatru — pijem slatke, hladne iskre što probadaju.
A zatim — krv u meni i čitav svijet — tisuću puta jasnije, laki*
Zemlja leti kao paperje.
I sve mi je — lako, jednostavno, jasno.

102