Page 98 - Yegnevy Zamyatin - Mi

Išao sam bulevarom posebno tvrdo i zvonko — i činilo mi se da
su svi išli tako. Ali evo križanja, zaokret iza ugla, i vidim: sve je tako
čudno, postrance zaobilaze ugao zgrade — kao da je u zidu pukla
nekakva cijev, prska hladna voda i pločnikom se ne može proći.
Još pet, šest koraka — i mene je oblila hladna voda, zateturao
sam, bacilo me s pločnika... Na visini od oko 2 metra na zidu — če­
tvrtast listić papira i — nerazumljiva — otrovno-zelena slova: MEFI
A odozdo S-oliko izvijena leđa, providna krila-uši koja se ljulja­
ju od gnjeva ili uzbuđenja. Podignuvši uvis desnu ruku i bespomoćno
istegnuvši unazad lijevu — kao bolesno, povrijeđeno krilo, on je
poskakivao gore — da otrgne papirić — ali nije mogao, malo mu je
nedostajalo.
Vjerojatno je svaki od prolaznika mislio: “Ako priđem ja, jedan
od svih — možda će pomisliti: zbog nečega sam kriv i baš zbog toga
želim...”
Priznajem: ista misao bila je i u meni. Ali sjetio sam se, koliko je
on puta bio moj pravi anđeo čuvar, koliko me puta spasio — hrabro
sam prišao, ispružio ruku, strgnuo listić.
Okrenuo se, brzo — brzo svrdlima u mene, na dno, nešto je ondje
dohvatio. Potom je podigao uvis lijevu obrvu, njome podmignuo na
zid na kojem je visjelo “Mefi”. Zasvjetlucao je repić njegovog osmi­
jeha — na moje iznenađenje, čak nekako veselog. A uostalom, čemu
se čuditi. Iscrpljujućoj temperaturi inkubacijskog perioda liječnik će
uvijek pretpostaviti osip i vrućicu od 40 stupnjeva: tu je u krajnjem
slučaju jasno, kakva je bolest. “Mefi” koje je danas pisalo na zidovi­
ma — to je osip. Ja razumijem njegov osmijeh. 5
Silazak u metro — i pod nogama, na djevičanskom staklu stepeni­
ca — opet bijeli listić: “Mefi”. I na zidu dolje, na klupici, na zrcalu u
vagonu (vidi se: nalijepljeno na brzinu — nepažljivo, krivo) —
svugdje taj isti, bijeli osip.
U tišini — glasno lupanje kotača, kao šum uspaljene krvi. Nekoga
su dirnuli za rame — on se trgnuo, ispustio zamotuljak s papirima. I
slijeva od mene — drugi: čita u novinama sve jedan te isti, jedan te
isti, jedan te isti redak, a novine jedva zamjetno podrhtavaju. I ja

5 Moram priznati da sam točno rješenje za ovaj osmijeh našao tek nakon mnogo
dana koji su bili do vrha nabijeni neočekivanim i čudnim dogadajima.

98