Page 97 - Yegnevy Zamyatin - Mi

Bilješka 26.

Koncept: SVIJET POSTOJI. OSIP. 41 STUPANJ.

Jutro. Kroz strop — nebo, kao i uvijek, čvrsto, okruglo, rumenih
obraza. Mislim — manje bi me čudilo kada bih iznad glave vidio
nekakvo neobično, četverokutno sunce, ljude u šarenoj odjeći od
životinjskog krzna, kamene, neprozirne zidove. Pa, zar svijet — naš
svijet — još uvijek postoji? Ili je to samo inercija, generator je već
isključen, a zupčanici još tutnje i vrte se — dva okreta, tri okreta —
na četvrtom će zamrijeti...
Je li vam poznato to čudno stanje? Noću se probudite, otvorite
oči u crninu i odjednom osjećate — izgubili ste se i brže, brže poči­
njete pipati oko sebe, tražiti nešto poznato i tvrdo — zid, lampu,
stolicu. Upravo tako sam i ja opipavao, tražio u Novinama Jedine
Države — brže, brže, i evo.
“Jučer se održao Dan Jednoglasnosti koji su svi s nestrpljenjem
očekivali. I po 48. put izabran je isti Dobrotvor koji je višekratno
dokazao svoju nepokolebljivu mudrost. Svečanost je bila pomućena
nekakvim neredima koje su izazvali neprijatelji sreće, koji su tim
postupkom, naravno, sebe lišili prava da postanu blokovi jučer ob­
novljenog temelja Jedine Države. Svakome je jasno, da bi uzeti u
obzir njihove glasove bilo isto tako besmisleno kao smatrati dijelom
prekrasne, herojske simfonije — kašalj slučajnih bolesnika u kon-
certnoj dvorani...”
O, mudri! Zar smo ipak, bez obzira na sve — spašeni? Ali što bi
se zapravo i moglo odgovoriti na ovaj najbistriji silogizam?
I dalje — još dva reda:
“Danas u 12 sati održat će se zajednička sjednica Ureda Admi­
nistracije, Medicinskog Ureda i Ureda Čuvara. Na dnevnom je redu
važan Državni zakon.”
Ne, još uvijek stoje zidovi — evo ih — mogu ih opipati. I više
nema tog neobičnog osjećaja da sam izgubljen, da ne znam gdje sam,
da sam se izgubio i uopće nije čudno da vidim modro nebo, okruglo
sunce; sve je — kao i obično — odlazim na posao.

97