Page 105 - Yegnevy Zamyatin - Mi

I je stavila ruku na naslon mojeg naslonjača i preko ramena se
nadesno, samim zubima, osmjehivala onoj. Ne bih htio biti pod tim
osmijehom.
— Slušajte — rekla mi je I — ova je žena, čini se, sebi dala
zadatak da vas čuva kao neko malo dijete. Je li to s vašom dozvolom?
A tada druga — podrhtavajući škrgama.
— Da, on i jest dijete. Da! Samo zato on i ne vidi, da vi s njim sve
to — samo zato, da bi... daje sve to komedija. Da! I moja je dužnost..
Na tren u zrcalu — slomljena, uzdrhtala linija mojih obrva.
Skočio sam i s naporom zadržavajući u sebi onoga s drhtavim,
dlakavim šakama, s naporom cijedeći kroz zube svaku riječ, povikao
joj u lice — u same škrge:
— O-ovu s-sekundu van! Ovu sekundu! Škrge se nadule kao cigla
crveno, opustile se, posivjele. Otvorila je usta da nešto kaže, i ne re­
kavši ništa, zalupila vratima, izašla. Bacio sam se k I:
— Neću oprostiti — nikada sebi to neću oprostiti! Ona se usudi­
la — tebe? Ali valjda ne misliš da ja mislim, da... da bi ona... To je
sve zato što se ona želi zapisati kod mene, a ja...
— Zapisati se ona, na sreću, neće uspjeti. I neka je tisuću takvih
kao ona: meni je svejedno. Znam — ti ćeš povjerovati ne tisući, već
meni jednoj. Zato što sam poslije onog jučerašnjeg —ja pred tobom
sva, do kraja, kako si htio. Ja sam — u tvojim rukama, ti možeš —
u svakom trenutku...
— Što — u svakom trenutku — i istog trena sam shvatio — što
— krv je šiknula u uši, u obraze, povikao sam: — Nemoj o tome, nika­
da mi ne govori o tome! Pa razumiješ, da sam bio — onaj ja, a sada...
— A tko zna... Čovjek — je roman: do posljednje stranice ne
znaš, kako će se završiti. Inače ne bi imalo smisla ni čitati...
Miluje me po glavi. Ne vidim joj lice, ali po glasu čujem; gleda
nekuda vrlo daleko, zakačila se očima za oblak koji nečujno pliva,
polako, ne zna se kud...
Odjednom me odstranila rukom — odlučno i nježno:
— Slušaj: došla sam ti reći, da su nam, možda — ovo posljednji
dani... znaš: od sinoć su zatvorene sve slušaonice.
— Zatvorene?
— Da. Prolazila sam pored — i vidjela: u zgradama slušaonica
nešto pripremaju, nekakve stolove, medicinari u bijelom.
— Ali, što to znači?

105