Page 113 - Yegnevy Zamyatin - Mi

— Kako? Prekosutra?
— Da. Sjedni, ne brini se. Ne smijemo gubiti ni minute. Između
stotina numera koje su jučer nasumce uhapsili Čuvari — ima i 12
Mefija. I ako propustimo dva — tri dana — oni su izgubljeni.
Šutio sam.
— Da biste pratili tijek ispitivanja — trebaju vam poslati
elekrotehničare, mehaničare, liječnike, metereologe. I točno u 12 —
zapamti — kad pozvone za ručak i svi pođu u blagovaonicu, ostat
ćemo u hodniku, zaključati sve u blagovaonici — INTEGRAL je
naš... Razumiješ: to je potrebno, koliko god koštalo. INTEGRAL u
našim rukama — to će biti oružje koje može završiti sve odjednom,
brzo, bez bola... Njihov aero...ha! To će biti običan ništavni roj
mušica protiv jastreba. I ako bude neizbježno — bit će moguće
upraviti cijevi motora naniže i samim njihovim radom...
Skočio sam.
— To je besmisleno! To je apsurdno! Zar ti nije jasno: to što vi
namjeravate — to je revolucija?
— Da, revolucija! Zašto je to besmisleno?
— Besmisleno — zato što revolucije ne može biti: zato što je naša
— to ja govorim, a ne ti — revolucija bila posljednja. I više nikakvih
revolucija ne može biti... To je svakome poznato... Podsmješljivi,
oštri trokut obrva:
— Dragi moj, ti si — matematičar. Čak: ti si filozof — mate­
matike.
Pa onda: navedi mi posljednji broj.
— Molim? Ne razumijem: kakav — posljednji?
— Pa — posljednji, najveći, gornji...
— Pa, I, to je besmisleno. Ako je broj brojeva beskonačan, kako
možeš tražiti posljednji broj?
— A kakvu ti hoćeš posljednju revoluciju? Posljednje — nema.
Posljednja — to je za djecu: djecu plaši beskonačnost, a neophodno
je — da djeca noću spokojno spavaju...
— Ali kakvog smisla — kakvog smisla ima u tome — radi
Dobrotvora? Kakvog smisla, ako su svi sretni?
— Pretpostavimo... Pa, dobro: neka je čak i tako. A što dalje?
— Smiješno! Sasvim dječje pitanje. Ispričaj djeci bilo što — sve
do kraja, a oni će ipak uvijek pitati: a što je bilo dalje, a zašto?

113