Page 18 - Yegnevy Zamyatin - Mi

Ali, ako nije jasno: blaženstvo i zavist — to su brojnik i nazivnik
razlomka koji se naziva sreća. I kakav bi bio smisao bezbrojnih
žrtava Dvjestogodišnjeg Rata kada bi u našim životima još uvijek
ostajalo povoda za zavist. A povod je ostao jer su još uvijek ostali
“prćasti” nosevi i “klasični” nosevi (naš tadašnji razgovor u šetnji) —
zato što su ljubav nekih tražili mnogi, a drugih — nitko.
Prirodno da je podčinivši sebi Glad (algebarski = sumi vanjskih
dobara) Jedina Država povela rat protiv drugog vladara svijeta —
protiv Ljubavi. Naposljetku, i ta je stihija bila pobijeđena, tj. orga­
nizirana, matematizirana, i prije oko 300 godina proglašen je naš
povijesni “Lex sexualis”: “svaka numera ima pravo — kao na sek­
sualni produkt — na bilo koju drugu numeru”.
I dalje je samo — stvar tehnike. Pažljivo vas ispitaju u laboratori­
jima Seksualnog Ureda, točno određuju sadržaj spolnih hormona u
krvi — i izračunavaju za vas posebnu Tablicu seksualnih dana. Zatim
podnosite prijavu da se u svoje dane želite koristiti tom i tom nu­
merom (ili numerama) i dobivate odgovarajući blok s bonovima
(ružičaste boje). Eto, to je sve.
Jasno: povoda za zavist — nema više nikakvih, nazivnik razlom­
ka sreće sveden je na nulu — razlomak se pretvara u prekrasnu
beskonačnost. I upravo ono što je za drevne ljude bio povod bezbro­
jnih glupih tragedija — kod nas je svedeno na harmoničnu, ugodno-
-korisnu funkciju organizma, baš kao i san, fizički rad, hranjenje,
pražnjenje i si. Iz ovoga vidite kako velika sila logike pročišćava sve
čega god se takne. O kada bi i vi, nepoznati, spoznali tu božansku
silu, kada biste se i vi naučili ići za njom do kraja.
Čudno: pisao sam jučer o najvišim visinama u ljudskoj povijesti,
sve vrijeme disao sam najčišći planinski zrak misli — a unutra bilo
je nekako oblačno, puno paučine, i ukršten je nekakav četveroštapi
iks. Ili su to — moje šape, i sve je to zbog toga što su mi bile predugo
pred očima — moje dlakave šape. Ne volim govoriti o njima — ne
volim ih: to je ostatak divlje epohe. Zar doista u meni------------
Htio sam precrtati sve ovo — zato što ovo izlazi iz granica kon­
cepta. Ali zatim sam odlučio: neću precrtati. Neka moje bilješke —
kao najtočniji seizmograf — pokažu krivulju čak i najmanjih moz­
govnih kolebanja; jer ponekad upravo takva kolebanja bivaju vjes­
nikom --------

18