Page 19 - Yegnevy Zamyatin - Mi

Dakle ovo je već besmislica, ovo bi doista trebalo precrtati: mi
smo u korito uveli sve stihije — nikakvih katastrofa ne može biti.
I sad mi je potpuno jasno: čudan osjećaj iznutra — sve je to zbog
mog kvadratnog položaja o kojem sam govorio na početku. I nije u
meni iks (to nije moguće) — jednostavno se bojim, da u vama ne
ostane nekakav iks, nepoznati moji čitatelji. Ali, vjerujem — nećete
jako strogo suditi o meni. Vjerujem — vi ćete shvatiti da mi je tako
teško pisati — kao niti jednom autoru u tijeku čitave ljudske povi­
jesti: jedni su pisali za suvremenike, drugi — za potomke, ali nitko
nikada nije pisao za pretke ili bića slična njihovim divljim dalekim
precima.

Bilješka 6.
Koncept: SLUČAJ. PROKLETO “JASNO”. 24 SATA.

Ponavljam: zadao sam sebi obvezu da pišem, ništa ne skrivajući.
Zato, kolikogod to tužno bilo, moram ovdje primijetiti, da, očito, čak
i kod nas proces otvrdnjavanja, kristalizacije života nije završen, do
ideala—još je nekoliko stepenica. Ideal (jasno je) — tamo je gdje se
više ništa ne događa, a kod nas... Evo, izvolite: u Državnim Novina­
ma danas čitam da će se na Trgu Kocke za dva dana održati Praznik
Pravosuđa. Izgleda da je opet neka numera narušila hod velikog
Državnog Stroja, opet se dogodilo nešto nepredviđeno, neproraču-
nato.
I osim toga — nešto se dogodilo sa mnom. Istina, to se dogodilo
za vrijeme Osobnih Sati, tj. u vrijeme posebno određeno za nepred­
viđene okolnosti, ali ipak...
Oko 16 (točnije, u deset do 16) bio sam kod kuće. Odjednom —'■
telefon:
— D-503? — ženski glas.
— Da.
— Slobodni ste?
— Da.

19