Page 22 - Yegnevy Zamyatin - Mi

tako primitivno divlje, kao i ovi apsurdni “stanovi” — ljudske glave
su neprozirne i postoje tek malena okanca prema unutra: oči. Ona kao
da je pogodila — okrenula se. “Pa, evo mojih očiju. Dakle?” (To,
naravno, šuteći.)
Preda mnom — dva neizrecivo tamna prozora, a unutra takav
nepoznat, tuđ život. Vidio sam samo vatru — gori tamo nekakav
vlastiti “kamin” — i nekakve figure, nalik...
To je, naravno, bilo prirodno: vidio sam tamo odraz samoga sebe.
Ali, bilo je neprirodno i nimalo nalik meni (očito, bio je to mučni
rezultat situacije) — točno sam osjetio strah, osjetio sam da sam
uhvaćen, natjeran u taj divlji kavez, osjetio sam da me zgrabio divlji
vihor drevnog života.
— Znate što — rekla je I — izađite na minutu u susjednu sobu.
Njen glas čuo se odande iznutra, iza tih tamnih prozora — očiju, gdje
je gorio kamin.
Izašao sam i sjeo. S male police na zidu pravo meni u lice, jedva
primjetno, osmjehivala se prćasta asimetrična fizionomija jednog od
drevnih pjesnika (čini se, Puškina). Zašto sjedim ovdje — i pokorno
izdržavam taj osmijeh, i zašto sve to: zašto sam ovdje — zbog čega
to apsurdno stanje? Ta razdražujuča, odbojna žena, čudna igra...
Tamo — lupnula su vrata ormara, šuštala svila, s trudom sam se
zadržavao da ne pođem tamo i — doista se ne sjećam: htio sam joj
vjerojatno reći mnogo oštrih riječi.
Ali, već je izašla. Bila je u kratkoj, starinskoj svijetlo-žutoj halji­
ni, crnoj kapi, crnim čarapama. Haljina od lake svile — bilo mi je
jasno vidljivo: čarape su vrlo dugačke, znatno iznad koljena, — i
otvoren vrat, sjena među...
— Čujte, vi, jasno, želite biti originalni, ali zar vi...
— Jasno — prekinula me — biti originalan — to znači na neki
se način izdvojiti od drugih. Dakle, biti originalan — znači narušiti
jednakost... I to, što se na idiotskom jeziku drevnih nazivalo “biti
banalnim” kod nas znači: samo ispunjavati svoju dužnost. Zato što...
— Da, da, da! Upravo tako — nisam izdržao. — I nemate što,
što...
Prišla je statui prćastog pjesnika i spustivši roletu na divlji oganj
očiju — tamo, unutra, za svojim prozorima, rekla, taj put, čini se,
savršeno ozbiljno (možda da bi me smekšala) — rekla jako razumnu
stvar:

22