Page 24 - Yegnevy Zamyatin - Mi

— O, da, naravno! Izvolite...
Tamo, na suncu, kraj izlaza — kao raslinje, drijemala je starica.
Opet je bilo nevjerojatno da su se njena potpuno zarasla usta otvorila
i da je progovorila.
— A ona vaša — što, zar je ostala sama?
— Sama.
Staričina usta opet su zarasla. Klimnula je glavom. Kako se čini,
vjerojatno je čak i njezina hlapeća pamet shvaćala svu apsurdnost i
rizičnost ponašanja te žene.
Točno u 17 bio sam na lekciji. I tamo sam zbog nečeg iznenada
shvatio da starici nisam rekao istinu: tamo I nije bila sama. Možda me
je upravo to — što sam nehotice prevario staricu — tako mučilo i
ometalo me da slušam. Da, ona nije sama: u tome je stvar.
Poslije 21:1/2 imao sam slobodan sat. Već bih danas mogao poći
u Ured Čuvara i prijaviti je. Ali poslije tog glupog događaja tako sam
se umorio. I onda — zakonski rok za prijavu je 48 sati. Stići ću sutra:
još puna 24 sata.

Bilješka 7.

Koncept: TREPAVICA. TAYLOR. BUNIKA I ĐURĐICA.

Noć. Zeleno, narančasto, modro; kraljevski instrument od mahagoni­
ja; žuta, kao naranča, haljina. Potom — brončani Buddha; odjednom
je podignuo brončane vjeđe — i potekao je sok: iz Buddhe. I iz žute
haljine — sok, i po zrcalu kapljice soka, i cijedi se veliki krevet i
dječji krevetići, i sada i ja — i nekakav smrtno, slatki užas...
Probudio sam se: umjerena plavkasta svjetlost; svjetluca se stak­
lo zidova, stakleni naslonjači, stol. To me umirilo, srce me prestalo
probadati. Sok, Buddha... kakva besmislica? Jasno: bolestan sam.
Prije nikada nisam sanjao. Kažu daje to kod drevnih bilo najobični­
je i normalno — sanjati. Pa da: kad je i čitav njihov život bio — takav
užasan vrtuljak: zeleno — narančasto — Buddha — sok. Ali mi
znamo da su snovi — ozbiljna psihička bolest. I znam: do sada je moj
mozak bio kronometarski provjeren, blistav mehanizam bez ijedne

24