Page 25 - Yegnevy Zamyatin - Mi

trunke prašine, a sada... da, sada, upravo tako: osjećam tamo, u
mozgu — nekakvo strano tijelo — kao najtanju trepavicu u oku:
čitavog sebe ne osjećaš, a eto, to oko s trepavicom — ne možeš za­
boraviti niti na sekundu...
Veselo, kristalno zvonce kraj uzglavlja: 7, ustajanje.
S desna i s lijeva, kroz staklene zidove — vidim, kao samoga
sebe, svoju sobu, svoju odjeću, svoje pokrete — ponovljene tisuću
puta. To bodri: vidiš sebe kao dio ogromnog, moćnog jedinstva. I
takva precizna ljepota: niti jedne suvišne geste, nabora, zaokreta.
Da, taj je Taylor bio, nesumnjivo, najgenijalniji od drevnih.
Istina, on se nije sjetio proširiti svoju metodu na čitav život, na svaki
korak, na čitave dane — nije uspio integrirati svoj sustav od jednog
do 24 sata. Ali ipak: kako su oni mogli pisati čitave biblioteke o
nekakvom tamo Kantu — a jedva primjećivati Taylora — proroka,
koji je uspio zaviriti deset stoljeća unaprijed.
Završen je doručak. Skladno otpjevana Himna Jedine Države.
Skladno, po četvero — prema liftovima. Jedva čujno brujanje moto­
ra — i brzo dolje, dolje, dolje — lagana klonulost srca...
I onda odjednom zbog nečeg opet onaj besmisleni san — ili
nekakva skrivena funkcija toga sna. Ah, da, jučer, kao na aeru —
spuštanje naniže. Uostalom, sve je to svršeno: točka. I jako je dobro
što sam bio s njom tako odlučan i oštar.
U vagonu podzemne željeznice jurio sam tamo gdje je na postolju
blistalo na suncu još nepokretno, vatrom neproduhovljeno, lijepo
tijelo INTEGRALA. Zatvorivši oči maštao sam u formulama: još
jednom sam u mislima izračunavao kolika je početna brzina potreb­
na da bi se INTEGRAL odvojio od Zemlje. Svakog atoma sekunde
— masa INTEGRALA mijenja se (troši se eksplozivno gorivo).
Jednadžba je bivala vrlo složena, s transcendentnim veličinama.
Kao kroz san: ovdje u tvrdom svijetu brojeva — netko je sjeo
pokraj mene, lagano me gurnuo, kazao “oprostite”.
Malo sam otvorio oči — i najprije (asocijacija od INTEGRALA)
nešto je strjelovito poletjelo u prostranstvo: glava — i ona juri, zato
što su sa strane — raširena ružičasta krila-uši. I zatim krivulja nagnu­
tog potiljka — pogrbljena leđa — dvostruko izvinuto — slovo S...
I kroz staklene zidove mog algebarskog svijeta — opet trepavica
— nešto neugodno, nešto što moram danas-----------

25