Page 27 - Yegnevy Zamyatin - Mi

Ne, ne shvaćam: zašto seja odmah, još jučer, nisam uputio u Ured
Čuvara. Danas poslije 16 — idem tamo sigurno...
U 16:10 izašao sam — i odmah na uglu sreo O — svu u ružičas­
tom ushitu zbog tog susreta. “Eto, ona ima jednostavan obao um. To
je dobrodošlo: ona će me razumjeti i podržati”... Uostalom, ne:
podršku ni ne trebam: čvrsto sam odlučio.
Složno su tutnjili Marš trube Glazbene Tvornice — sve jedan te
isti svakodnevni Marš. Kakva neizreciva opojnost u toj svakod-
nevnosti, opetovanosti, zrcalnosti!
O me uhvatila za ruku.
— Prošetajmo — okrugle modre oči meni su potpuno otvorene —
modri prozori unutra — i ja prodirem unutra, ni za što se ne
zakačivši: unutra nema ništa, to jest, ničega tuđeg, nepotrebnog.
— Ne, nećemo šetati. Moram... — rekao sam joj kamo. I na svoje
zaprepaštenje: ružičasti krug usana — složio se u ružičasti polum­
jesec, vršcima naniže — kao od nečeg kiselog. Planuo sam.
— Vi ste ženske numere, izgleda, neizlječivo nagrižene predrasu­
dama. Potpuno ste nesposobne za apstraktno mišljenje. Oprostite mi
— ali to je jednostavno tupost.
— Vi — idete špijunima... Fuj! A ja sam za vas u Botaničkom
Vrtu nabavila stručak đurđica...
— Zašto “A ja” — Čemu to “A”? Potpuno ženski — ljulito sam
(priznajem) dograbio njene đurđice. — Evo vam, evo vam vaše
đurđice! Pomirišite, fino, ha? Pa imajte barem mrvicu logike, đurđi­
ca lijepo miriši: tako. Ali zar možete o mirisu, o samom pojmu
“miris” reći je li dobar ili loš? Ne ne-mo-že-te, zar ne? Postoji miris
đurđica i odvratan miris bunike: ijedno i drugo je miris. Postojali su
špijuni u drevnoj državi — i postoje špijuni kod nas... da, špijuni. Ja
se ne bojim te riječi. Ali zar nije jasno: njihov špijun — to je bunika,
a naš špijun — đurđica. Da, đurđica, da!
Ružičasti je polumjesec drhtao. Sad mi je jasno: samo mi se
učinilo — no tada sam bio uvjeren da će se nasmijati. I povikao sam
još jače:
— Da, đurđica. I nema tu ničeg smiješnog, ničeg smiješnog.
Okrugle, glatke lopte glava plivale su mimo — i osvrtale se. O me
je nježno uzela za ruku.
— Danas ste nekako... da niste bolesni?

27