Page 26 - Yegnevy Zamyatin - Mi

— Ništa, ništa, molim — osmjehnuo sam se susjedu dok smo se
klanjali jedan drugom. Na njegovoj znački je bljesnulo: S-4711 (na­
ravno, zato je on od prvog trenutka bio za mene povezan sa slovom
S: to je bio vizualni dojam neregistriran sviješću). I bljesnule su oči
— dva oštra svrdlašca, koja su se brzo okretala i uvrtala sve dublje i
evo sad će se dokopati do samoga dna, vidjet će ono što sam, čak i
samome sebi...
Odjednom mije ona trepavica postala savršeno jasna: jedan je od
njih, od Čuvara, i najjednostavnije je, ne odgađajući, odmah, istog
časa, njemu ispričati sve.
— Ja sam, znate, bio jučer u Drevnoj Kući... — glas mi je —
čudan, spljošten, ravan — pokušao sam se nakašljati.
— Pa, izvrsno. To daje materijala za vrlo poučne zaključke.
— Ali, vidite — nisam bio sam, pratio sam broj 1-330, i eto...
— 1-330? Drago mi je za vas. Vrlo zanimljiva, talentirana žena.
Ima mnogo poklonika.
... Ali zar nije on — tada u šetnji — i možda je čak i zapisan kod
nje? Ne, njemu o tome — nikako, nezamislivo: to je jasno.
— Da, da! Svakako, svakako! Vrlo — osmjehivao sam se — sve
šire, besmislenije — i osjećao sam: od tog osmijeha — gol sam i
glup...
Svrdla su u meni došla do dna, zatim, brzo se vrteći — izvila
nazad u oči; S se — dvosmisleno osmjehnuo, klimnuo mi i izmigoljio
se prema izlazu.
Sakrio sam se novinama (činilo mi se da svi gledaju u mene) —
brzo sam zaboravio na trepavicu, na svrdlo, na sve: tako me uzbudi­
lo ono što sam pročitao. Jedna kratka crta: “Prema pouzdanim
izvorima — ponovo su pronađeni tragovi do sada neuhvatljive orga­
nizacije koja je sebi postavila za cilj oslobađanje od blagotvornog
jarma Države.”
“Oslobađanje?” Zapanjujuće: kako su u ljudskoj vrsti otporni
zločinački instinkti. Namjerno kažem: “zločinački”. Sloboda i zločin
tako su nerazdruživo međusobno povezani, kao... pa kao kretanje
аега i njegova brzina: brzina aera = 0, i on se ne kreće; sloboda čov­
jeka = 0, i on neće počiniti zločin. To je jasno. Jedini način da se čov­
jek izbavi od zločina — jest da se izbavi od slobode. I evo, tek što
smo se oslobodili od nje (u svemirskim razmjerima stoljeća — to je,
naravno, “tek”), kad odjednom nekakvi bijedni glupani...

26