Page 32 - Yegnevy Zamyatin - Mi

grirati, od nule do beskonačnosti — od kretena do Shakespearea...
Tako!
Ne znam zašto — kao daje to sasvim neumjesno — sjetio sam se
one, njezinoga tona, protezala se nekakva najtanja nit između nje i R.
(Kakva?) Opet se uznemirio V-l. Otvorio sam značku: 17:25. Za
ružičasti bon ostalo im je još 45 minuta.
— Pa, menije vrijeme... — i poljubio sam O, pružio ruku — R,
pošao prema liftu.
Na bulevaru sam se, prešavši na drugu stranu, osvrnuo: u svijet­
lom, potpuno prožetom suncem, staklenom bloku kuće — tu i tamo
vidjele su se tamnoplave, neprozirne kocke spuštenih roleta — kocke
ritmično taylorizirane sreće. Na sedmom katu pronašao sam očima
kocku R-13: on je već spustio rolete.
Draga O... dragi R... U njemu ima isto (ne znam, zašto “isto” —
ali neka ostane kako sam napisao) — u njemu ima isto nešto ne
sasvim jasno. A ipak ja, on i O — mi smo trokut, pa makar i raznos-
tranični, ipak trokut. Mi smo, ako ćemo govoriti jezikom naših preda­
ka (možda vam je, planetarni moji prijatelji, taj jezik jasniji), mi smo
obitelj. I tako je dobro ponekad makar nakratko odahnuti, zatvoriti se
u jednostavan, čvrst trokut od svega što...

Bilješka 9.

Koncept: LITURGIJA. JAMBOVII TROHEJI. ŽELJEZNA RUKA.

Svečan svijetao dan.Takvih dana zaboravljaš na svoje slabosti,
nepravilnosti, bolesti — i sve je kristalno — čvrsto, vječno — kao
naše novo staklo...
Trg Kocke. Šezdeset šest moćnih koncentričnih krugova: tribine.
I šezdeset šest redova: tiha kandila lica, oči koje odražavaju sjaj ne­
besa — ili, možda sjaj Jedine Države. Grimizni, kao krv, cvjetovi —
usne žena. Nježni vijenci dječjih lica — u prvim redovima, u blizini
mjesta događaja. Ozbiljna, stroga, gotička tišina.
Sudeći po opisima koji su došli do nas, nešto slično doživljavali
su drevni u vrijeme svojih “bogosluženja”. Ali, oni su služili svome

32