Page 34 - Yegnevy Zamyatin - Mi

I kaos zakonom zakovao.”
Sve je novo, čelično: čelično sunce, čelična stabla, čelični ljudi.
Odjednom nekakav bezumnik — “i oganj s lanca pusti na slobodu” i
opet sve gine...
Nažalost, ja imam slabo pamćenje za stihove, ali jednog se
sjećam: nije se mogla izabrati poučnija i ljepša slika.
Opet polagana, teška gesta — i na stepenicama Kocke je drugi
pjesnik. Čak sam se pridigao: ne može biti? Ne: njegove debele,
crnačke usne, to je on... Zbog čega nije ranije rekao da mu slijedi
visoko... Usne mu se tresu, sive. Razumijem: pred licem Dobro­
tvora, pred licem čitavog skupa Čuvara — ali ipak: tako se uzbuđi­
vati...
Reski, brzi — oštrog tona — troheji. O nečuvenom zločinu: o
bogohulnim stihovima u kojima se Dobrotvor imenovao... ne, ruka
to ne može napisati...
R-13 blijed, nikoga ne gledajući (nisam očekivao od njega takvu
sramežljivost) — spustio se i sjeo. U jednom najmanjem diferenci­
jalu sekunde promaklo mi je usporedo s njim nečije lice — oštri crni
trokut — i odmah se izbrisalo: moje oči — tisuću očiju, tamo, navrh,
prema Stroju. Tamo — treća željezna gesta neljudske ruke. 1 kao da
ga njiše nevidljiv vjetar — prijestupnik ide, polako, stepenicu —još
— i evo korak, posljednji u njegovom životu — i on je licem okrenut
nebu, glavom zabačenom unazad — na svom posljednjem ležaju.
Težak, kao kamen, kao sudbina, Dobrotvor je obišao Stroj uoko­
lo, položio na polugu ogromnu ruku... Ni šušnja, ni daha: sve su oči
— na toj ruci. Kakav li mora biti taj vatreni, zanosni vihor — biti oru­
đe, biti jednak stotinama tisuća volti. Kakva veličanstvena sudbina!
Nemjerljiva sekunda. Ruka se spustila uključujući struju.
Bljesnulo je neizdržljivo — oštro sječivo zrake — kao drhtaj, tek
čujno pucketanje u cijevima Stroja. Ispruženo tijelo — u laganom,
svjetlucavom dimu — i evo, naočigled kopni, kopni, rastvara se zas­
trašujuće brzo. I — ništa: tek lokvica kemijski čiste vode, što je još
minutu prije plahovito i crveno kolala u srcu.
Sve je to bilo jednostavno, sve je to znao svatko od nas: da, diso-
cijacija materije, da, cijepanje atoma ljudskog tijela. I time, ne manje,
svaki je put to bilo — kao čudo, to je bilo kao simbol neljudske moći
Dobrotvorove.

34