Page 84 - Yegnevy Zamyatin - Mi

Dvoje iz straže — presijecaju joj put. Sada — u još uvijek jasnoj,
zrcalnoj točki pločnika — njihove trajektorije će se susresti — sad će
je uhvatiti... Srce mi se zagrcnulo, zaustavilo — i ne razmišljajući:
može li se, je li besmisleno, smiješno, razumno — bacio sam se u tu
točku...
Osjetio sam na sebi tisuće, od užasa okruglih očiju, no to mi je
davalo još više nekakve očajno vesele snage, tom divljem, dlaka-
vorukom, koji se otkinuo iz mene, i trčao k njoj još brže. Evo već dva
koraka, okrenula se---------
Preda mnom drhtavo, poprskano pjegama lice, riđe obrve... nije
ona! Nije I.
Bijesna, burna radost. Želim kriknuti nešto kao: “Tako joj treba!”
“Drži je!” — ali čujem samo svoj šapat. A na mom ramenu — već je
teška ruka, drže me, vode me, a ja se trudim objasniti im...
— Slušajte, pa vi morate razumjeti, da sam ja mislio daje to...
Ali kako objasniti čitavog sebe, svu svoju bolest, zapisanu na
ovim stranicama. I ja se stišavam, pokorno idem... List, koji je s
drveta otrgnuo neočekivani udar vjetra, pokorno pada dolje, pokuša­
va se uhvatiti za svaku poznatu grančicu, račvicu, granu: tako se i ja
grčevito hvatam za svaku šutljivu loptu-glavu, za prozirni led zidova,
za u oblak utaknutu plavu iglu akumulatorskog tornja.
Tog trenutka, kada je gluha zavjesa konačno bila spremna odijeli­
ti me od čitavog tog prekrasnog svijeta vidio sam: nedaleko, mašući
ružičastim krilima-rukama, nad zrcalo pločnika skliznula je poznata
ogromna glava. I poznati spljošteni glas:
— Smatram svojom dužnošću posvjedočiti da je broj D-503
bolestan i da nije u stanju kontrolirati svoje osjećaje. I uvjeren sam da
je on bio ponesen prirodnim negodovanjem...
— Da, da — uhvatio sam se. — Čak sam povikao: drži je!
Iza mene, za leđima:
— Ništa niste vikali.
— Da, ali htio sam — kunem se Dobrotvorom, htio sam.
Na sekundu sam prosvrdlan sivim, hladnim svrdlom očiju. Ne
znam. Je li u meni vidio da je to (skoro) istina, ili je imao neki tajni
cilj opet me privremeno poštedjeti, tek, napisao je listić, dao je jed­
nom od onih koji su me držali — i opet sam slobodan, tj. točnije, opet
uključen u pravilne, beskonačne, asirske redove.

84