Page 90 - Yegnevy Zamyatin - Mi

prelistavam zapise — i vidim: opet sam zaboravio da ne pišem za
sebe, već za vas, nepoznate, koje volim i žalim — za vas, koji se još
zaplićete u dalekim stoljećima, dolje.
Evo — o Danu Jednoglasnosti, o tom velikom danu. Uvijek sam
ga volio — još od dječjih dana. Čini mi se daje za nas — nešto slično
onome što je za drevne bio “Uskrs”. Pamtim, uoči praznika, napra­
viš sebi mali, satni kalendarčić i s uzbuđenjem križaš svaki sat: jedan
sat bliže, jedan sat manje čekanja... Da sam siguran da nitko neće
vidjeti — časna riječ, i sada bih svugdje nosio sa sobom takav kalen­
darčić i pratio na njemu koliko je još ostalo do sutra, kada ću vidjeti,
pa makar izdaleka...
(Zasmetali: donijeli su novu, ravno iz krojačnice, junifu. Običaj je
da nam za sutrašnji dan uvijek izdaju nove junife. U hodniku —
koraci, radosni uzvici, žagor.)
Idem dalje. Sutra ću vidjeti, isti čaroban prizor koji se ponavlja
svake godine, a uvijek na novi način: moćni kalež sloge, s dubokim
poštovanjem podignute ruke... Sutra je — dan godišnjeg izbora
Dobrotvora. Sutra ćemo opet uručiti Dobrotvoru ključeve postojane
tvrđave naše sreće.
Razumije se, to nije ni nalik na neuređene, neorganizirane izbore
drevnih, kada je — smiješno je i reći — bio unaprijed nepoznat rezul­
tat izbora. Graditi državu na potpuno neproračunatim slučajnostima,
naslijepo — što može biti besmislenije? A ipak, vidi se, bila su
potrebna stoljeća, da bi se to shvatilo.
Treba li pričati da kod nas i ovdje, kao u svemu — ni za kakve
slučajnosti nema mjesta, nikakvih iznenađenja ne može biti. I sami
izbori imaju više simboličko značenje: da podsjete, da smo mi jedin­
stveni, moćni milijunskostanični organizam, da smo mi — govoreći
riječima “Evanđelja” drevnih — jedina Crkva. Zato što povijest
Jedine Države ne bilježi ni jedan slučaj da se tog veličanstvenog dana
makar i jedan glas ohrabrio narušiti veličanstveno jednoglasje.
Kažu da su drevni provodili izbore nekako tajno, skriveno, kao
lopovi; neki naši povjesničari čak tvrde da su dolazili na izborne
praznike brižljivo maskirani (zamišljam taj fantastičan — mračan
prizor: noć, trg, figure koje se prikradaju u tamnim ogrtačima; pur­
purni plamen baklji...). Zašto je bila potrebna sva ta tajanstvenost —
do danas nije konačno utvrđeno: najvjerojatnije su se izbori povezi-

90