Page 92 - Yegnevy Zamyatin - Mi
P. 92

Noć — Bilješka 25.

                                 Koncept: SILAZAK S NEBESA. NAJVEĆA KATASTROFA U
                                         POVIJESTI. POZNATO SE ZAVRŠILO.



                                 Kada  su  prije  početka  svi  ustali  i  kada  je  svečano  i  polako  poput
                                 koprene zalepršala himna — stotine truba Glazbene Tvornice i mili­
                                 juni  ljudskih  glasova  —ja  sam  na  sekundu  zaboravio  sve:  zaboravio
                                 sam nešto uznemirujuće što je o današnjem prazniku govorila I, čak
                                 sam,  čini  se,  zaboravio  na  nju.  Bio  sam  sada  mališan  koji  je  nekada
                                 na taj dan plakao zbog, jedino njemu vidljive, mrlje na junifi. I neka
                                 nitko drugi ne vidi u kakvim sam ja crnim, neizbrisivim mrljama, kad
                                 ja  —  znam,  da  meni,  zločincu,  nije  mjesto  među  ovim  široko  otvo­
                                 renim  licima.  Ah,  da  mi  je  ustati  ovog  trena  i  zagrcavajući  se  vi­
                                 knuti sve o sebi. Pa neka bude kraj — neka! — ali da se samo jednu
                                 sekundu osjetim čist i bez misli kao to dječje-plavo nebo.
                                    Sve  su  oči  podignute  tamo,  gore:  u  jutarnjoj  djevičanskoj,  još
                                 vlažnoj od noćnih suza, modrini —jedva primjetna mrlja čas tamna,
                                 čas  odjevena  zrakama.  To  je  s  nebesa  k  nama  silazio  On  —  novi
                                 Jehova  na  aeru,  isto  tako  mudar  i  ljubeći-okrutan  kao  i  Jehova
                                 drevnih.  Svake  je  minute  On  sve  bliže  —  i  sve  više  u  susret  Njemu
                                 milijuni srdaca — i evo On nas već vidi. I ja zajedno s njim u misli­
                                 ma  gledam  odozgo:  ocrtani  tankom,  plavom  točkastom  crtom  kon­
                                 centrični  krugovi  tribina  —  kao  —  krugovi  paučine,  obasuti  mikro­
                                 skopskim  suncima  (sijanje  pločica);  i  u  njen  centar  —  sad  će  sjesti
                                 bijeli,  mudri  Pauk  —  Dobrotvor  u  bijeloj  odori,  koji  nam  je  mudro
                                 svezao ruke i noge dobrotvornim mrežama sreće.
                                    Ali,  evo  završilo  se  to  Njegovo  veličanstveno  silaženja  s  nebesa,
                                 bronca himne je ušutjela, svi su sjeli — i tada sam shvatio: uistinu je
                                 sve — najtanja paučina, nategnuta je i drhti i evo sad će se raskinuti
                                 i dogodit će se nešto nevjerojatno...
                                    Pomalo  se  pridignuvši,  pogledao  sam  uokolo  —  i  pogledom  se
                                 susreo sa zaljubljeno-zabrinutim očima što su prelazile s lica na lice.
                                 Evo, jedan je podignuo ruku i jedva primjetno mičući prstima signa­
                                 lizira drugom. Evo, kao odgovor signal prstima. I još... Shvatio sam:
                                 to su oni, Čuvari. Shvatio sam: zbog nečeg su uznemireni, paučina je
   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97