Page 94 - Yegnevy Zamyatin - Mi

ka, uznemireni šapat. Spuštenim očima cijelo vrijeme vidim ono dvo­
je — I i R —jedno pored drugog, rame uz rame, i na mojim kolje­
nima drhte tuđe — mrske mi — dlakave ruke...
Svi u rukama drže — pločice sa satom. Jedna. Dvije. Tri... Pet
minuta... s pozornice — željezni spori glas:
— Tko je “za” — molim neka podigne ruku.
Kada bih mu mogao pogledati u oči, kao ranije — pravo i odano:
“Evo me čitavog. Čitavog! Uzmi mene!” Ali sada nisam smio. S
naporom sam — kao da su mi zahrđali zglobovi — podigao ruku.
Šuštanje milijuna ruku. Nečije prigušeno “ah”! I osjećam, nešto je
već počelo, strmoglavce je padalo, ali nisam shvaćao — što, a nije
bilo snage — nisam smio pogledati...
— Tko je — “protiv”?
To je uvijek bio najveličanstveniji trenutak praznika: svi nastav­
ljaju sjediti nepomično, radosno oborivši glavu pred blagotvornim
jarmom Numere nad Numerama. Ali tu sam s užasom opet čuo šum:
najlakši, kao uzdah — bio je čujniji, nego ranije mjedene trube
himne. Tako posljednji put u životu uzdahne čovjek jedva čujno — a
oko njega svima problijede lica, svima — hladne kaplje na čelu.
Podigao sam oči — i...
To je — stoti dio sekunde, za dlačicu. Vidio sam: tisuće ruku
podigle su se uvis — “protiv” — i pale. Vidio sam blijedo, prekri­
ženo lice I, njenu podignutu ruku. Zacmjelo mi se pred očima.
Još dlačica; pauza; tiho; puls. Zatim — kao na znak nekog polud­
jelog dirigenta — na svim tribinama odjednom tresak, krici, vihor
uskovitlanih junifa u bijegu, Čuvari koji smeteno jure ovamo onamo,
nečije potpetice u zraku pred samim mojim očima — pored potpeti­
ca nečija široko otvorena usta napregnuta od nečujnog krika. To mi
se zbog nečega urezalo oštrije od svega: tisuće usta koja nečujno viču
— kao na čudovišnom ekranu.
I kao na ekranu — negdje daleko dolje na sekundu preda mnom
— blijede usne O: stisnuta za zid prolaza stajala je štiteći trbuh
prekriženim rukama. I već je nema — odnesena, ili sam zaboravio na
nju zato...
To više nije na ekranu — to je u meni samom, u stisnutom srcu,
sljepoočicama koje brzo lupaju. Iznad moje glave, s lijeve strane —
na klupi — odjednom je iskočio R-13 — prskav, crven, izbezumljen

94