Page 162 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

koju cijenu" ili čak kada bi samo razmišljao o svojim mogućim činima na

suđenju - omeo bi ga božanski znak: nutarnji duh, glas ili daemon. Sokrat je i na
suđenju govorio o tome glasu. Rekao je da je jedan od čimbenika koji njega,
Sokrata, razlikuje od drugih ljudi upravo njegova potpuna spremnost da sluša
upozorenja toga glasa - da prestane govoriti i djelovati kada mu taj glas
prigovori. Kako je rekla delfska proročica, koju su smatrali pouzdanim sucem u
takvim slučajevima, sami su ga bogovi učinili mudrijim od drugih ljudi, dobrim
dijelom i zbog ovoga razloga.

Budući da se taj njegov uvijek pouzdan nutarnji glas protivio bijegu (čak i
samoj obrani), Sokrat je radikalno promijenio svoj stav o značenju toga procesa.
Počeo je vjerovati da bi on mogao biti blagoslov, a ne prokletstvo. Rekao je

Hermogenu da je uvidio da mu duh kojega je oduvijek slušao možda pokazuje
kako napustiti život na „najlakši [način], i ujedno najmanje neugodan za
prijatelje", u „zdravu tijelu i duha sposobna za iskazivanje ljubaznosti" te bez
„agonije bolesti" i nemira duboke starosti. Odluka da prihvati svoju sudbinu
omogućila mu je da otkloni smrtni strah od opasnosti, prije i tijekom procesa,
nakon što je presuda izrečena, a čak i nakon toga, za vrijeme izvršenja kazne.
Vidio je da mu je život bio silno bogat i ispunjen i mogao ga je dostojanstveno

pustiti od sebe. Imao je priliku dovesti svoje poslove u red. Uvidio je da ima
priliku umaći sporu propadanju poodmakle dobi. Sve što mu se događalo
prihvatio je kao dar bogova. Zato se nije trebao braniti pred svojim tužiteljima -
barem ne zato da ga proglase nedužnim ili da izbjegne svoju sudbinu. Umjesto
toga preokrenuo je stvari i obratio se svojim sucima tako da čitatelji točno mogu
shvatiti zašto ga gradsko vijeće zapravo želi ubiti. Zatim je hrabro popio otrov.

Sokrat je odbio probitačnost i potrebu za manipulacijom koja je prati.
Umjesto toga u strašnim je uvjetima odlučio nastaviti potragu za smislenim i
istinitim. Dvije i pol tisuće godina kasnije mi se prisjećamo njegove odluke i u
njoj nalazimo utjehu. Što iz toga možemo naučiti? Ako prestanete govoriti laži i

ako živite prema nalozima svoje savjesti, možete ostati plemeniti čak i pred
licem najveće prijetnje; ako djelujete vođeni najvišim idealima, iskreno i hrabro,
imat ćete više sigurnosti i snage nego što vam to može ponuditi bilo kakvo
trenutno usmjeravanje na vlastitu sigurnost; ako u potpunosti živite ispravno,
možete otkriti smisao toliko dubok da će vas zaštititi čak i od smrtnoga straha.

Može li sve to biti istina?
Smrt, težak rad i zlo
Ljudska bića neizbježno doživljavaju patnju, to je tragedija ljudskoga života.