Page 169 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 169

samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ Što to znači? Znači

               da  ima  stvari  koje  su  uvijek  važnije  od  hrane,  čak  i  u  uvjetima  ekstremne
               oskudice. Drukčije rečeno: čovjeku koji je iznevjerio svoju dušu kruh će malo
               koristiti, čak i ako je trenutno gladan.* Krist je posve sigurno mogao poslušati
               đavla  i  upotrijebiti  svoju  gotovo  bezgraničnu  moć  da  u  sekundi  dobije  kruh  i
               utaži glad ili, u širemu smislu, da stekne svjetsko bogatstvo (što bi teoretski puno
               trajnije  riješilo  problem  kruha).  Ali  po  koju  cijenu?  I  s  kojim  dobitkom?
               Proždrljivost, usred moralne pustoši? To je najsiromašnija i najbjednija gozba.

               Krist  zato  cilja  na  nešto  više  i  opisuje  oblik  Bića  koje  bi  konačno  i  zauvijek
               riješilo  problem  gladi.  Što  kada  bismo  svi  umjesto  probitačnosti  odabrali
               blagovati  riječ  Božju?  To  bi  značilo  da  svaka  osoba  živi,  proizvodi,  žrtvuje,
               govori i dijeli na način koji bi glad trajno učinio prošlošću. Eto tako se istinski i
               konačno rješava problem gladi u pustinjskoj oskudici.

                    Ovo  nalazimo  naznačeno  i  dramski  prikazano  na  drugim  mjestima  u
               evanđeljima. Krist se stalno prikazuje kao onaj koji neprestano priskrbljuje sve
               što je potrebno za život, i to u beskrajnim količinama. Čudotvorno umnaža kruh
               i  ribu.  Pretvara  vodu  u  vino.  Što  to  znači?  To  je  poziv  da  tragamo  za  višim
               smislom i to usvojimo kao najpraktičniji i najkvalitetniji način življenja. Taj je

               poziv  prikazan  u  dramskomu/književnom  obliku:  živite  kao  što  arhetipski
               Spasitelj živi pa ne ćete više gladovati ni vi ni oni oko vas. Dobrohotnost svijeta
               otkriva se pred onima koji ispravno žive. To je bolje od kruha. To je bolje od
               novca koji će kupiti kruh. Tako Krist, simbolički savršeni pojedinac, nadvladava
               prvu kušnju. Slijede još dvije.

                    „Baci se s litice", kaže đavao započinjući sljedeću kušnju. „Ako Bog postoji,
               sigurno će te spasiti. Ako si ti stvarno njegov Sin, Bog će te sigurno spasiti."
               Zašto se Bog ne bi objavio i spasio svoje jedinorođeno dijete od gladi, izolacije i
               velikoga zla? Ali to ne može poslužiti za životni primjer. Ne zvuči dobro čak ni
               kao književnost. Deus ex machina - dolazak božanske sile koja čudesno izbavlja

               junaka  iz  njegovih  nevolja  -  najjeftiniji  je  trik  kazališnoga  piskarala.  To  je
               izrugivanje  neovisnosti,  hrabrosti,  sudbine,  slobodne  volje  i  odgovornosti.
               Štoviše, Bog ni u kom slučaju nije sigurnosna mreža za slijepce. On nije netko
               komu se može narediti da izvede čarobni trik ili koga se prisiljava da se objavi -
               čak ni kada bi to činio njegov vlastiti Sin.

                    „Ne  iskušavaj  Gospodina,  Boga  svojega!"  (Mt  4,7)  -  ovaj  odgovor,  iako
               prilično kratak, razrješuje drugu kušnju. Krist ne izgovara ležernu naredbu, čak
               se  ne  usuđuje pitati Boga  da  djeluje  u njegovu korist. Odbija lišiti  sama  sebe
               odgovornosti za ono što mu se događa u životu. Također odbija riješiti problem
   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174