Page 171 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Tko djeluje prema obrascima, ne uspijeva.

Tko previše prianja, gubi.
Stoga mudrac djeluje bez obrazaca i zato uspijeva.

Ne pridaje previše važnosti i zato ne gubi.148

U priči o trećoj kušnji nalazi se snažan poziv na ispravno bivovanje. Za
najveću nagradu - ustanovljenje Božjega kraljevstva na zemlji, uskrišenje raja -
pojedinac mora živjeti život na način koji od njega zahtijeva da odbija trenutna
zadovoljenja svojih želja, bilo naravnih, bilo izopačenih, i to bez obzira na to
koliko mu se snažno, realistično i uvjerljivo to nudilo, i istodobno mora odbijati
svako napastovanje na zlo. Zlo višestruko uvećava životne nevolje i silno
povećava motivaciju za probitkom koju već posjedujemo zbog suštinske

tragedije Bića. Neka običnija žrtva može možda zadržati tragediju, više ili manje
uspješno, ali za pobjedu nad zlom potrebna je posebna vrsta žrtve. Opis te
posebne žrtve stoljećima je zaokupljao kršćansku (i ne samo kršćansku) maštu.
Zašto nije imala željeni učinak? Zašto još uvijek nismo uvjereni u to da nam je
najbolji mogući plan uvijek podizati glavu prema nebu, smjerati prema Dobru i
sve žrtvovati za taj cilj? Je li jednostavno riječ o tome da nismo razumjeli ili smo

možda, svjesno ili nesvjesno, skrenuli s puta?
Kršćanstvo i njegovi problemi
Carl Jung je iznio tezu da je europski um bio motiviran napredovati u
kognitivnim znanstvenim tehnologijama - u istraživanju materijalnoga svijeta -
nakon što je prešutno zaključio da kršćanstvo, sa svojim isticanjem duhovnoga
spasenja, nije uspjelo zadovoljavajuće razriješiti problem patnje ovdje i sada. Tri

ili četiri stoljeća prije renesanse ta je spoznaja postala iznimno nepodnošljivom.
Kao posljedica duboko u kolektivnoj zapadnoj psihi pojavila su se neobična
zamjenska maštanja, prvo u liku čudnih alkemijskih maštarija koje su se
razvijale i tek nakon mnogo stoljeća poprimile potpuno artikuliran oblik
znanosti. Alkemičari su prvi počeli ozbiljno istraživati transformacije materije

nadajući se da će otkriti tajne zdravlja, bogatstva i duga života. Ovi veliki sanjari
(najistaknutiji među njima bio je Newton) prvo su naslutili, a zatim i oblikovali
ideju da materijalni svijet, koji je Crkva proklela, čuva tajne koje, ako se otkriju,
mogu osloboditi čovječanstvo od zemaljskih boli i ograničenja. Upravo je ta
vizija, vizija motivirana i vođena sumnjom, omogućila zapanjujuću kolektivnu i
individualnu motivacijsku snagu nužnu za razvoj znanosti, zahtijevajući od
pojedinačnih mislioca radikalnu usredotočenost i odgodu zadovoljenja.

To ne znači da kršćanstvo, čak i u svojemu nepotpuno ostvarenu obliku, nije