Page 172 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 172
uspjelo. Upravo suprotno: kršćanstvo je postiglo gotovo nemoguće. Kršćanski
nauk uzdigao je dušu pojedinca stavljajući roba, gospodara, obična čovjeka i
plemića na istu metafizičku razinu, učinivši ih ravnopravnima pred Bogom i
zakonom. Kršćanstvo je naglašavalo da je čak i kralj tek jedan od mnogih. Da bi
uspjelo zaživjeti nešto što se tako snažno protivilo svim evidentnim dokazima,
trebalo je radikalno umanjiti značenje ideje da su svjetovna moć i slava
pokazatelji posebne Božje milosti. To je dijelom postignuto zahvaljujući
neobičnoj kršćanskoj tvrdnji da se spasenje ne može zadobiti ni trudom ni
zaslugama, tj. „djelima. Kakva mu god bila ograničenja, razvoj ovakva nauka
spriječio je da kralj, aristokrat i bogati trgovac nameću svoj moral narodu.
Posljedično, metafizički koncept o urođenoj transcendentnoj vrijednosti svake
duše postao je temeljnom pretpostavkom zapadnoga zakona i društva, iako su
šanse za to bile ravne nuli. U prošlosti nije bilo tako, i još uvijek nije tako u
većini mjesta na svijetu. Zapravo, ravno je čudu (i to trebamo imati na umu) to
što su se hijerarhijska društva naših predaka, temeljena na robovlasništvu,
preustrojila pod utjecajem etičko-religijske objave tako da su se posjedovanje
ljudi i potpuna dominacija nad njima počeli poimati kao pogrješni.
Bilo bi dobro prisjetiti se da je neposredna korist od ropstva vrlo očita i da je
argument da snažni treba dominirati nad slabim uvjerljiv, privlačan i iznimno
praktičan (barem snažnome). To znači da je, prije nego što se tu praksu moglo
uopće dovesti u pitanje, a kamoli obustaviti, bila nužna revolucionarna kritika
svega što je robovlasničko društvo cijenilo (uključujući ideju da moć i autoritet
od robovlasnika čine čovjeka plemenita roda; uključujući čak i temeljniju ideju
da je moć koju je robovlasnik imao bila opravdana, pa čak i krjeposna).
Kršćanstvo je eksplicitno iznosilo nevjerojatnu tvrdnju da čak i osoba iz
najnižega društvenog sloja ima prava, izvorna prava - te da suveren i država
imaju moralnu odgovornost da im na temeljnoj razini priznaju ta prava.
Kršćanstvo je eksplicitno izložilo još neshvatljiviju ideju da posjedovanje
čovjeka degradira robovlasnika (koji se prije smatrao plemenitim upravo zbog
toga) možda čak i više nego roba. Mi ne razumijemo koliko je teško shvatiti
takvu ideju. Zaboravljamo da je upravo suprotna ideja bila općeprihvaćena i
samorazumljiva tijekom većine povijesti čovječanstva. Mi mislimo da želja za
porobljavanjem i dominacijom zahtijeva tumačenje. Postavljamo sve naopako.
To ne znači da kršćanstvo nije imalo svojih problema, ali treba primijetiti da
su to bili problemi koji izbiju tek nakon što je riješen potpuno drukčiji niz
ozbiljnijih problema. Društvo koje je kršćanstvo iznjedrilo bilo je puno manje
barbarsko od poganskoga - čak i od rimskoga - koje je zamijenilo. Istina, još