Page 172 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 172

uspjelo.  Upravo  suprotno:  kršćanstvo je postiglo gotovo nemoguće. Kršćanski

               nauk  uzdigao  je  dušu  pojedinca  stavljajući  roba,  gospodara,  obična  čovjeka  i
               plemića  na  istu  metafizičku  razinu,  učinivši  ih  ravnopravnima  pred  Bogom  i
               zakonom. Kršćanstvo je naglašavalo da je čak i kralj tek jedan od mnogih. Da bi
               uspjelo zaživjeti nešto što se tako snažno protivilo svim evidentnim dokazima,
               trebalo  je  radikalno  umanjiti  značenje  ideje  da  su  svjetovna  moć  i  slava
               pokazatelji  posebne  Božje  milosti.  To  je  dijelom  postignuto  zahvaljujući
               neobičnoj  kršćanskoj  tvrdnji  da  se  spasenje  ne  može  zadobiti  ni  trudom  ni

               zaslugama, tj. „djelima. Kakva mu god bila ograničenja, razvoj ovakva nauka
               spriječio  je  da  kralj,  aristokrat  i  bogati  trgovac  nameću  svoj  moral  narodu.
               Posljedično,  metafizički  koncept  o  urođenoj  transcendentnoj  vrijednosti  svake
               duše postao je temeljnom pretpostavkom zapadnoga zakona i društva, iako su
               šanse za to bile ravne nuli. U prošlosti nije bilo tako, i još uvijek nije tako u

               većini mjesta na svijetu. Zapravo, ravno je čudu (i to trebamo imati na umu) to
               što  su  se  hijerarhijska  društva  naših  predaka,  temeljena  na  robovlasništvu,
               preustrojila  pod  utjecajem  etičko-religijske  objave  tako  da  su  se  posjedovanje
               ljudi i potpuna dominacija nad njima počeli poimati kao pogrješni.
                    Bilo bi dobro prisjetiti se da je neposredna korist od ropstva vrlo očita i da je

               argument  da  snažni  treba  dominirati  nad  slabim  uvjerljiv,  privlačan  i  iznimno
               praktičan (barem snažnome). To znači da je, prije nego što se tu praksu moglo
               uopće dovesti u pitanje, a kamoli obustaviti, bila nužna revolucionarna kritika
               svega što je robovlasničko društvo cijenilo (uključujući ideju da moć i autoritet
               od robovlasnika čine čovjeka plemenita roda; uključujući čak i temeljniju ideju
               da  je  moć  koju  je  robovlasnik  imao  bila  opravdana,  pa  čak  i  krjeposna).

               Kršćanstvo  je  eksplicitno  iznosilo  nevjerojatnu  tvrdnju  da  čak  i  osoba  iz
               najnižega  društvenog  sloja  ima  prava,  izvorna  prava  -  te  da  suveren  i  država
               imaju  moralnu  odgovornost  da  im  na  temeljnoj  razini  priznaju  ta  prava.
               Kršćanstvo  je  eksplicitno  izložilo  još  neshvatljiviju  ideju  da  posjedovanje
               čovjeka degradira robovlasnika (koji se prije smatrao plemenitim upravo zbog
               toga)  možda  čak  i  više  nego  roba.  Mi  ne  razumijemo  koliko  je  teško  shvatiti
               takvu  ideju.  Zaboravljamo  da  je  upravo  suprotna  ideja  bila  općeprihvaćena  i

               samorazumljiva tijekom većine povijesti čovječanstva. Mi mislimo da želja za
               porobljavanjem i dominacijom zahtijeva tumačenje. Postavljamo sve naopako.
                    To ne znači da kršćanstvo nije imalo svojih problema, ali treba primijetiti da

               su  to  bili  problemi  koji  izbiju  tek  nakon  što  je  riješen  potpuno  drukčiji  niz
               ozbiljnijih problema. Društvo koje je kršćanstvo iznjedrilo bilo je puno manje
               barbarsko od poganskoga - čak i od rimskoga - koje je zamijenilo. Istina, još
   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177