Page 173 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

uvijek su postojale mnoge barbarske prakse, ali kršćansko je društvo barem

uvidjelo da je pogrješno bacati robove gladnim lavovima zbog narodske zabave.
Protivilo se infanticidu, prostituciji i načelu da moć znači pravo. Inzistiralo je na
tome da su žene jednako vrijedne kao i muškarci (iako još uvijek smišljamo
kako to politički realizirati). Zahtijevalo je da čak i neprijatelje društva treba
smatrati ljudima. Naposljetku, razdvojilo je religiju od države tako da vladari,
koji su ipak samo ljudi, nisu više mogli zahtijevati za sebe štovanje koje pripada
bogovima. Sve ovo bio je uistinu nemoguć zahtjev, ali stvarno se dogodilo.

No napretkom kršćanske revolucije zaboravljeni su nemogući problemi koje
je ona uspjela riješiti. To se uvijek dogodi: kada se problemi riješe, nestane iz
vida sama činjenica da su uopće postojali. Tada, i tek tada, u svijesti Zapada

središnje su mjesto zauzeli drugi problemi koje kršćanski nauk nije mogao tako
brzo riješiti potaknuvši, primjerice, razvoj znanosti u smjeru uklanjanja tjelesne,
materijalne patnje koja je još uvijek bila bolna prisutnost i u uspješno
kristijaniziranim društvima. Činjenica da automobili zagađuju zrak postaje
dovoljno velik problem da privuče pažnju javnosti tek kada iz vida nestanu
mnogo veći problemi od onih koje može riješiti motor s unutarnjim
sagorijevanjem. Ljudi koji trpe zbog gladi ne mare za ugljični dioksid. To ne

znači da je razina ugljičnoga dioksida u zraku nevažna. To znači da vam je
razina ugljičnoga dioksida u zraku nevažna onda kada ste mrtvi umorni i
gladujete i kada svim silama pokušavate istisnuti iz kamenita, teško obradiva tla
obrasla trnjem i bodljama dovoljno hrane za život. Razina ugljičnoga dioksida
bila je nevažna sve do izuma traktora, sve dok stotine milijuna ljudi nisu prestali
gladovati. U svakom slučaju, do trenutka kada je Nietzsche ušao u priču u

kasnomu devetnaestom stoljeću problemi koje je kršćanstvo ostavilo
neriješenima postali su najvažniji.
Nietzsche je bez velikoga pretjerivanja rekao za sebe da filozofira čekićem.
Njegova razorna kritika kršćanstva - ionako već oslabljena zbog sukoba sa

znanošću čiji je rast ono samo potaknulo - imala je dvije glavne linije napada.
Nietzsche je tvrdio, kao prvo, da je upravo osjećaj za istinu, koji je u najvišemu
smislu razvilo samo kršćanstvo, na kraju doveo u pitanje i zatim potkopao
temeljne vjerske pretpostavke. To je djelomično bilo zato što razlika između
moralne, ili narativne, istine i objektivne istine još uvijek nije bila u potpunosti
shvaćena (tako je pretpostavljeno da su u sukobu i ondje gdje to nije nužno bila

istina) - ali to ne rješava problem. Kada suvremeni ateisti koji se protive
kršćanstvu omalovažavaju fundamentaliste zbog njihova inzistiranja, primjerice,
da je izvještaj o stvaranju iz Knjige Postanka objektivno istinit, oni za tu