Page 124 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

nešto korisno. U ono doba Nežene su uvijek tratile vrijeme. Čak su

ih poticali našto. Država im je upravo za to davala novac. Doduše,
neke od njihovih ideja bile su dosta pametne, nastavila bi sa
samosvidljivim autoritetom osobe koja može prosuditi. To bismo

im morali priznati, pa i danas. Ali samo nekima, naravno, rekla bi
čedno, dižući kažiprst i mašući njime prema nama. No, bile su

bezbožne, i u tome je sva razlika, nije li tako?
Sjedim na prostirci skrštenih ruku, Tetka Lydia se odmiče od

ekrana, svjetlo se gasi, a ja se pitam mogu li se u tami nagnuti
udesno da me nitko ne vidi i nešto šapnuti ženi pokraj sebe. što ću

joj šapnuti? Pitat ću je: Jesi li vidjela Moiru? Jer nitko je nije vidio,
nije bila na doručku. Na žalost, prostorija, premda tamna, nije
dovoljno mračna, pa poprimam ukočen stav glumeći pažnju.

Filmove o Neženama prikazuju bez tona, ali uz pornografske
puštaju i ton. Žele da čujemo vrisak i stenjanje i krikove krajnjeg

bola ili krajnjeg užitka ili istovremeno i jedno i drugo, ali ne žele da
čujemo što govore Nežene.

Najprije dolazi naslov i neka imena, zacrnjeni na filmu krejonom
da ih ne možemo pročitati, a zatim vidim svoju majku. Mladu

majku, mlađu no što je se sjećam, mladu kakva je vjerojatno bila
nekada, prije mog rođenja. Odjevena je, kako kaže Tetka Lydia, kao
tipična Nežena onoga doba: traper-kombinezon, ispod njega

zeleno-svijetloljubičasta karirana košulja, na nogama tenisice;
odjeća i obuća kakvu je nekada nosila Moira, sjećam se da sam

takvu odjeću i obuću i ja nosila, nekada davno. Kosa joj je umotana
svijetloljubičastim rupcem svezanim na zatiljku. Lice joj je vrlo
mlado, vrlo ozbiljno, čak lijepo. Zaboravila sam da je moja majka

nekada bila tako lijepa i tako ozbiljna. U skupini je s drugim ženama
u istoj odjeći; drži štap, ne, to je dio zastave, motka. Kamera švenka

nagore, pa vidimo tekst u boji na nečemu što je zacijelo nekad bila
plahta: VRAĆAMO VAM NOĆ. Nije zacrnjen, premda nam je

čitanje zabranjeno. Žene oko mene uzdišu, prostorija se uznemirila
poput trave na vjetru. Je li to propust, jesmo li vidjele nešto što