Page 126 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

starice koja ne bi nikome dopustila da se progura ispred nje u repu

pred blagajnom u samoposluzi. Rado bi navraćala k nama na piće,
dok smo Luke i ja pripravljali večeru, i govorila nam što ne valja u
njezinu životu, što bi se uvijek pretvorilo u ono što ne valja u našem

životu. Kosa joj je već u to vrijeme bila sijeda, naravno. Nije je htjela
bojiti. Zašto da glumim, rekla bi. Osim toga, što će mi to, muškarca

ne želim, čemu li služe osim za onih deset sekundi koliko im je
potrebno da obave pola posla pravljenja djeteta. Muškarac služi

samo u ženskoj taktici za pravljenje drugih žena. Time ne želim reći
da tvoj otac nije bio zgodan tip i tako dalje, ali nije bio dorastao

očinstvu. Nisam to, doduše, ni očekivala od njega. Samo obavi
posao, pa odjebi, rekla sam, pristojno zarađujem, pa mogu plaćati
vrtić. Otišao je na zapadnu obalu i slao božićne čestitke. No, imao je

prekrasne plave oči. Muškarcima ipak nešto nedostaje, čak i onima
koji su ti dragi. Kao da su stalno rastreseni, kao da se ne mogu

zapravo sjetiti tko si. Previše gledaju u nebo. Gube vezu sa čvrstim
tlom. Nisu dorasli ženama, osim što znaju bolje popraviti auto i

igrati ragbi, upravo ono što nam je potrebno za poboljšanje ljudske
rase, ne?

Tako je razgovarala, pa i pred Lukeom. Nije mu to smetalo,
zadirkivao ju je izigravajući muškarčinu, govorio joj je kako žene
nisu dorasle apstraktnom mišljenju, a ona bi popila još jedno piće i

cerila mu se.
Šovinistička svinja, rekla bi.

Nije li čudna, rekao bi mi Luke, a moja bi majka poprimila
lukav, gotovo podmukao izraz.
Imam na to pravo, znala bi reći. Dovoljno sam stara, svoje sam

platila, vrijeme je da postanem čudna. Još si zelen. Mala svinja,
tako sam ti trebala reći.

A ti, obratila bi se meni, ti si samo reakcija na sve to. Promašaj.
Povijest će mi dati oprost.

No, takve bi stvari govorila tek nakon treće čašice.
Vi, mladi ljudi, ne znate ništa cijeniti, govorila bi. Ne znate što