Page 139 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 139
potajno je bila s nama, poput hihota; ona je bila lava pod korom
svakodnevnog života. Kad bismo se sjetili Moire, Tetke su nam bile
prije smiješne nego strašne. Njihova moć nije bila potpuna. Moglo
ih se napasti u zahodima. Sviđala nam se takva odvažnost.
Očekivale smo da će je svakog trenutka dovući natrag, kao i
prije. Nismo mogle zamisliti što bi joj mogli ovaj put učiniti. Nešto
grozno, što god to bilo.
Ali, ništa se nije dogodilo. Moira se nije više pojavila. Još nije.
